24. poglavlje
1 Pet dana kasnije, veliki svećenik Ananija siđe sa starješinama i jednim izvjesnim Tertulom, odvjetnikom; oni podnesoše upravitelju tužbu protiv Pavla.
2 Ovaj posljednji bi pozvan i Tertul poče svoju optužbu ovim riječima: » Zahvaljujući tebi i promjenama koje si ti brižljivo izveo u korist ovog naroda, mi uživamo jedan potpuni mir.
3 Svagda i svugdje, vrli Felikse, sa živom zahvalnošću mi primamo ta dobročinstva.
4 Da ti ne dodijavamo mnogo, izlaganje će biti kratko, a tebe molimo da mu posvetiš dobrohotnu pažnju koju ti poznajemo.
5 Mi smo otkrili da ovaj čovjek bijaše jedna kuga, da izazivaše bune među svim Židovima svijeta i da bijaše prvak sljedbe Nazorejaca.
6 On je čak nastojao oskrnaviti Templ
7 i mi smo ga tada uhitili.
8 Ti ćeš i sam moći, ispitujući ga, vidjeti kako se potvrđuju svi naši pritužbeni razlozi protiv njega. «
9 Židovi podupriješe tu optužbu izjavljujući da bijaše tako.
10 Na jedan znak upravitelja koji ga pozivaše govoriti, Pavao uzvrati: » Ja znam da ti osiguravaš pravdu našem narodu od prije dugo godina: zato ću ja s povjerenjem braniti svoju stvar.
11 Ti možeš to provjeriti: nema više od dvanaest dana da sam ja uzišao u Jeruzalem za klanjati se.
12 I ni u Templu, ni u sinagogama, ni u gradu bitko me nije otkrio raspravljati s kim ili podbunjivati mnoštvo.
13 Ovi ljudi su dakle nesposobni potvrditi optužbe koje podnose sada protiv mene.
14 Evo što ja priznajem: ja sam u službi Boga naših otaca prema Putu koji oni zovu sljedbom; ja vjerujem u sve što je pisano u Zakonu i prorocima;
15 ja imam to uzdanje u Boga i oni ga također dijele da će biti uskrsnuće pravednika i nepravednika.
16 Zato se ja trudim, ja također, neprestano čuvati besprijekornu savjest pred Bogom i pred ljudima.
17 Nakon dugih godina, ja sam se vratio prinijeti milostinju za svoj narod kao i milodare.
18 Tada su me otkrili u Templu u vrijeme mojeg očišćenja: ne bijaše ni okupljanja ni meteža;
19 ali, stanoviti Židovi iz Azije… Oni su ti koji bi mogli doći pred tebe za optužiti me, ako bi pak, imali što prigovoriti mi!
20 Ili tada da kažu, ovi ovdje, koji prekršaj su otkrili kad sam se ja pojavio pred Sanhedrinom.
21 Da li bi to bila jedna jedina rečenica koju sam ja uzviknuo usred njih: Zbog uskrsnuća mrtvih ja sam danas doveden na suđenje pred vas? «
22 Savršeno obaviješten o onome što se odnosi na Put, Feliks im odgodi ročište: » Ja ću suditi vašu stvar, reče on, kad tribun Lizija bude sišao ovamo. «
23 On dade zapovijed stotniku da čuva Pavla u zatvoru s manje strogim pravilima, ne sprječavajući njegove da se pobrinu za njega.
24 Nekoliko dana kasnije, Feliks se nalaziše u pratnji Druzile, svoje žene, koja bijaše Židovka. On dade dozvati Pavla i slušaše ga govoriti o vjeri u Isusa Krista.
25 Ali, kako se sastanak usmjeravaše prema pravednosti, svladavanju nagona i dolazećem sudu, Feliks se zabrinu: » Trenutno, reče on, skloni se. Ja ću te pozvati slijedećom prilikom. «
26 On se nadao da će dobiti novaca od Pavla; također, često ga je davao zvati, čak prilično često, da bi se susreli.
27 Na kraju dviju godina, Feliks dobi za nasljednika Porcusa Festusa i, kako htjede biti naklon Židovima, on ostavi Pavla u zatvoru.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.