6. poglavlje
1 U ine dane, broj učenika se uvećavao, a Helenisti stadoše okrivljavati Hebreje jer njihove udovice bijahu zaboravile svoju svakodnevnu službu.
2 Dvanaestorica sazvaše tada opći sabor učenika i rekoše: » Ne priliči da zanemarimo riječ Božju radi službe oko stola.
3 Potražite radije, između vas, Braćo, sedam ljudi, ispunjenih Duhom i mudrošću, mi ćemo ih zadužiti tom službom.
4 Glede nas, mi ćemo nastaviti osiguravati molitvu i službu Riječi. «
5 Taj prijedlog bi prihvaćen od sveg sabora: izabraše Stjepana, čovjeka punog vjere i Svetog Duha, Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenasa, i Nikolu, prozelita iz Antiohije;
6 predstaviše ih apostolima, pomoliše se i položiše im ruke.
7 Riječ Božja narastala je broj učenika značajno se povećavao u Jeruzalemu; jedno mnoštvo svećenika pokoravaše se vjeri.
8 Pun milosti i moći, Stjepan izvođaše čuda i značajne znakove među narodom.
9 Ali, u međuvremenu, ljudi iz sinagoge zvane Oslobođenici, s Cirencima i Aleksandijcima, ljudi iz Cilicije i iz Azije, uđoše u raspravu sa Stjepanom
10 i, kako bijahu nesposobni suprotstaviti se mudrosti i Duhu koji obilježavaše njegove riječi,
11 oni podmetnuše ljude za reći: » Mi smo čuli izgovoriti riječi huljenja protiv Mojsija i protiv Boga. «
12 Oni pobuniše narod, starješine i pismoznance, dograbiše Stjepana nenadano Stjepana i odvedoše ga u Sanhedrin.
13 Ondje namjestiše lažne svjedoke: » Ovaj čovjek ovdje, govoraše oni, neprestano drži govore neprijateljske Svetom mjestu i Zakonu;
14 naime, mi smo ga čuli govoriti kako će Isus Nazorejac razrušiti ovo Mjesto i izmijeniti pravila koja nam je Mojsije prenio. «
15 Svi oni koji sjeđaše u Sanhedrinu bijahu uprli oči u njega i vidješe njegovo lice kao lice jednog anđela.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.