7. poglavlje

1 veliki svećenik ga upita: » Da li je to točno? « 2 Stjepan odgovori: » Braćo i oci, slušajte. Bog slave se objavio našem ocu Abrahamu kad on bijaše u Mezopotamiji, prije no što će stanovati u Haranu. 3 I on mu je rekao: Napusti svoju zemlju i obitelj svoju i idi u zemlju koju ću ti ja pokazati. 4 Abraham tada napusti zemlju Kaldejaca i ode stanovati u Haran. Otada, nakon smrti njegovog oca, Bog njega sprovede u zemlju koju vi sada nastanjujete. 5 Ne dade mu on nikakva vlasništva u ovoj zemlji, ništa čak gdje bi nogu stavio, ali, obeća njemu dati ju u posjed kao i njegovom potomstvu poslije njega, iako Abraham nije imao djece. 6 A Bog reče ovako: Njegovo potomstvo boravit će u zemlji stranaca, stavit će ga u ropstvo i zlostavljati tijekom 400 godina. 7 Ali, narod čiji će oni biti robovi, ja ću suditi, reče Bog, i nakon toga oni iziđoše i obaviše mi obred u tom mjestu. 8 On njemu dade savez obrezanja i tako kad bi rođen Izak, Abraham ga obreza osmi dan. Izak isto učini s Jakovom, a Jakov za dvanaest praotaca. 9 » Ljubomorni na Josipa, praoci ga prodadoše u Egipat. Ali, Bog bijaše s njim; 10 izuče ga iz svake nevolje i dade mu milost i mudrost pred Faraonom, kraljem Egipta, koji ga postavi upraviteljem nad Egiptom i nad svom svojom kućom. 11 A naiđe jedna glad u svem Egiptu i u Kanaanu; nevolja bijaše velika i naši očevi ne uspijevaše se više snabdijevati. 12 Budući doznali da imaše živeži u Egiptu, Jakov posla onamo naše očeve po prvi puta; 13 drugi put, Josip se dade prepoznati svojoj braći, i njegovo podrijetlo bi otkriveno Faraonu. 14 Josip tada posla tražiti Jakova, svog oca i svu svoju rodbinu, u svemu 75 osoba. 15 Jakov siđe dakle u Egipat, i umrije ondje kao i naši očevi. 16 Odnesoše ih u Sihem i položiše u grobnicu koju Abraham bijaše kupio za srebro u sinova Emorovih, oca Sihema. 17 » Kako se približavaše vrijeme kad se trebalo ispuniti svečano obećanje koje Bog bijaše dao Abrahamu, narod se poveća i namnoži u Egiptu, 18 sve do pojavljivanja jednog drugog kralja u Egiptu, koji ne bijaše poznavao Josipa. 19 Podmuklo, taj kralj udari na naš rod: njegova zlohotnost prema očevima išla je sve do izvrgavanja pogibli novorođenčadi da bi ih spriječili živjeti. 20 Tada, u to vrijeme rođen je i Mojsije; on bijaše lijep u očima Božjim. Tijekom tri mjeseca, on bi podizan u kući svog oca 21 i, budući izložen pogibli, kćer ga faraonova prihvati i podiže kao svog vlastitog sina. 22 Mojsije bi uveden u svu mudrost Egipćana i bijaše moćan u riječima svojim i u djelima svojim. 23 » Kad on bi napunio 40 godina, dođe mu ideja otići među svoju braću, Izraelite. 24 Videći jednog od njih u nevolji, on ga uze u zaštitu i, za osvetiti tog zlostavljanog brata, on udari Egipćanina. 25 On je mislio dati razumjeti svojoj braći da Bog, svojom rukom, njima donosiše spasenje; ali, oni ga ne razumješe. 26 Slijedećeg dana, vidješe ga posredovati u jednoj tučnjavi dok pokušavaše pomiriti protivnike: Prijatelji, reče im on, vi ste braća zašto se zlostavljate? 27 Ali, onaj koji zlostavljaše svog druga odbi Mojsija ovakvim riječima: Tko te postavio poglavarom i sudcem nad nama? 28 Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio Egipćanina? 29 Na te riječi Mojsije pobježe i skloni se u zemlju Madijan, gdje imaše dva sina. 30 Po isteku 40 godina, jedan anđeo njemu se prikaza u pustinji brda Sinaj u plamenu jednog zapaljenog grma. 31 Mojsije, iznenađen tim viđenjem htjede se približiti da pogleda; glas Gospodinov se dade čuti; 32 ja sam Bog tvojih otaca, Bog Abrahama, Izaka i Jakova. Sav drhteći, Mojsije se više nije usuđivao pogledati. 33 Tada mu Gospodin reče: Skini svoje sandale sa svojih nogu, jer ovo mjesto gdje stojiš jest sveta zemlja. 34 Da, ja sam vidio bijedu svog naroda u Egiptu i čuo sam njegovo uzdisanje; ja sam sišao osloboditi ga. A sada, idi, ja te šaljem u Egipat. 35 » Taj Mojsije koji bijaše odbačen riječima: » Tko te postavio poglavarom i sudcem?, jest onaj kojeg je Bog poslao kao poglavara i osloboditelja, posredovanjem anđelovim koji mu se bijaše prikazao u grmu. 36 To je onaj koji ih je izveo iz Egipta izvodeći čuda i znakove u zemlji Egipat, u Crvenom moru i u pustinji tijekom 40 godina. 37 On je taj Mojsije koji je rekao Izraelitima: Bog će vam podići između vaše braće jednog proroka poput mene. 38 On je taj, dok sabor bi u pustinji, koji stajaše između naših otaca i anđela, koji govoraše na brdu Sinaj; on je taj koji primi riječi života da ih da nama. 39 Ali, naši očevi ne htjedoše mu se pokoriti; oni ga odbaciše, i mišlju se vratiše u Egipat. 40 Oni, naime, rekoše Aaronu: Načini nam bogove koji hodiše na čelu našem; jer, taj Mojsije koji nas je izveo iz Egipta, mi ne znamo što je bilo s njim. 41 Oni načiniše jedno tele u one dane, ponudiše jednu žrtvu tom idolu i slaviše radosno djelo svojih ruku. 42 Za uzvrat, Bog ih izruči obredu vojske nebeske, kao što je pisano u knjizi proroka: Nudiste li mi vi milodare i žrtve tijekom 40 godina u pustinji, dome Izraelov? 43 Vi ste nosili šator Molohov i zvijezdu vašeg boga Refana, te slike koje ste načinili za obožavati ih. Također, ja ću vas, prognati s one strane Babilona. 44 » Naš očevi imađaše u pustinji šator svjedočenja: onaj koji govoraše Mojsiju bijaše mu rekao da ga načini po primjeru koji bijaše vidio. 45 Naši očevi, budući ga primili, uvedoše ga, pod vodstvom Jozuinim, u zemlju osvojenu od naroda koje Bog otjera pred njima; on bi ondje sve do dana Davidovih. 46 Onaj pak, nađe milost pred Bogom i zaiska naklonost za izgraditi jedno boravište za Boga Jakovljeva. 47 Ali, Solomon bi taj koji sagradi kuću. 48 A ipak, Sve-Višnji ne nastanjivaše zgrade podignute rukom ljudi. Kao što kaže prorok: 49 Nebo je moj prijestol a zemlja klupica pod mojim nogama. Koju ćete mi vi kuću izgraditi, kaza Gospodin, i koje li će biti mjesto mog odmora? 50 Nije li moja ruka ta koja je stvorila sve te stvari? 51 » Ljudi nesavitljive šije, neobrezanih srca i ušiju, uvijek vi odupiraste se Svetom Duhu; vi ste zaista kao i vaši očevi. 52 Kojeg od proroka vaši očevi nisu progonili? Oni su čak ubijali one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednikov, onog istog kojeg ste vi sada izdali i ubili. 53 Vi ste primili Zakon proglašen od anđela, i niste ga pazili. 54 Te ih riječi razgnjeviše i oni keziše zube protiv Stjepana. 55 Ali on; ispunjen Svetim Duhom, uprije oči u nebo: vidje on slavu Boga i Isusa stajati desno Bogu. 56 » Evo, reče on, ja promatram otvorena nebesa i Sina čovjekovog stajati desno Bogu. « 57 On tad zavikaše snažnim kricima, začepljujući uši. Potom, svi skupa, oni se baciše na njega, 58 odvukoše ga izvan grada i stadoše ga kamenovati. Svjedoci bijahu stavili svoju odjeću pred noge zvanom Saul. 59 Dok ga oni kamenovaše, Stjepan izgovori ovo zazivanje: » Gospodine Isuse, primi duh moj. « 60 Potom on savi koljena i ispusti snažan krik: » Gospodine, ne uračunaj im grijeh ovaj. « I na te riječi on umrije.