8. poglavlje

1 Saul, bijaše od onih koji odobriše to ubojstvo. U one dane izbi protiv crkve Jeruzalemske jedno žestoko proganjanje. Izuzev apostola, svi se raspršiše po krajevima Judeje i Samarije. 2 Pobožni ljudi ukopaše Stjepana i pripremiše mu lijep pogreb. 3 Što se tiče Saula, on pustošiše crkvu; upadaše u kuće on, otimaše ljude i žene i bacaše ih u zatvor. 4 Oni dakle koji bijahu raspršeni iđaše iz mjesta u mjesto, oglašavajući dobru vijest o Riječi. 5 Tako je Filip, koji bijaše sišao u jedan grad u Samariji, ondje proglašavao Krista. 6 Jednodušna mnoštva prianjaše riječima Filipovim, jer se čulo govoriti o čudima koja je on činio, a oni ih vidješe. 7 Mnogo nečistih duhova naime iziđe, ispuštajući snažne krikove, iz onih koji njima bijahu opsjednuti i mnogi oduzeti i obogaljeni biše ozdravljeni. 8 Bi jedna velika radost u tom gradu. 9 A, veći se u gradu nalažaše jedan čovjek imenom Šimun koji obavljaše posao čarobnjaka i držao u začaranosti pučanstvo Samarije. On se držao nekim važnim 10 i svi prionuše k njemu, od najmanjeg do najvećeg. »Taj čovjek, pričalo se, je Sila Božja, ona koju se naziva Velika. « 11 Ako su prianjali tako k njemu, to je zato što ih držaše opčarane svojim čarkama. 12 Ali, vjerujući u Filipa koji im najavljivaše dobru vijest o vladavini Božjoj i o imenu Isusa Krista, oni primaše krštenje, ljudi i žene. 13 Šimun sam postade vjerujući, on primi krštenje i ne napusti više Filipa. Gledajući velike znakove i čuda koja su se dogodila, on je taj, naime, koji bijaše opčaran. 14 Saznavši da Samarija bijaše primila riječ Božju apostoli koji bijahu u Jeruzalemu poslaše onamo Petra i Ivana. 15 Kad su stigli, ovi posljednji moljaše za Samarićane da bi primili Sveti Duh. 16 Naime, Duh još ne bijaše pao na nikog od njih; oni samo bijahu primili krštenje u ime Gospodina Isusa. 17 Petar i Ivan stadoše dakle polagati ruke i Samarićani primiše Sveti Duh. 18 Ali Šimun, kad vidje da Sveti Duh bijaše dan polaganjem ruku apostolskih, njima ponudi novac. 19 » Dodijelite meni, reče im on, također tu moći, da oni kojima bih ja položio ruke prime Sveti Duh. « 20 Ali, Petar mu uzvrati: » Propao tvoj novac, i ti s njim, što povjerova da mogaše kupiti, novcem, besplatni dar Božji. 21 Nema za tebe ni dijela ni baštine u onom što se ovdje događa, jer tvoje srce nije pravo pred Bogom. 22 Pokaj se dakle zbog svoje opakosti, i moli Gospodina: misao koja ti je došla u srce bit će ti možda oproštena. 23 Ja vidim, naime, da si ti u gorčini žuči i u svezama nepravednosti. « 24 A Šimun odgovori: » Molite i vi isto Gospodina u moju korist, da me ni stigne ništa od onog što ste rekli. « 25 Petar i Ivan, nakon što su svjedočili i oglasili riječ Gospodinovu, vratiše se tada u Jeruzalem; oni najavljivaše dobru vijest u brojnim selima Samarićana. 26 Anđeo Gospodov obrati se Filipu: » Ti ćeš ići prema Jugu, reče mu od, na cestu koja silazi od Jeruzalema do Gaze; ona je pusta. « 27 I Filip pođe bez zadržavanja. A jedan etiopski eunuh, visoki službenik Kandase, kraljice Etiopije i glavni upravitelj njene riznice, koji bijaše otišao u Jeruzalem na hodočašće, 28 vraćao se kući; sjedio u svojim kolima, čitaše proroka Izaiju. 29 Duh reče Filipu: » Pođi naprijed i pridruži se onim kolima. « 30 Filip pojuri, ču eunuha koji čitaše proroka Izaiju i reče mu: » Razumiješ li ti uistinu to što čitaš? 31 A kako bih to mogao, odgovori on, ako nemam vodiča? « I on pozva Filipa popeti se i sjesti kod njega. 32 A, evo i odlomka :Pisma kojeg je on čitao: Kao jedna ovca koju vode na klanje, kao janje zanijemjelo pred onim koji ga striže, tako ni on ne otvara usta. 33 Ponižavanjem njegovim zaključeno mu je suđenje. Njegovo pokoljenje, tko će ga opisat i? Jer, uzet je sa zemlje život njegov. 34 Obraćajući se Filipu, eunuh mu reče: » Molim te, o kome prorok govori tako? O sebi samom ili o nekome drugom? « 35 Filip tad otvori usta, i, polazeći od tog teksta, on mu objavi dobru vijest o Isusu. 36 Produžavajući svoj put, oni dođoše do jedne vode i eunuh reče: 37 » Evo vode. Što nas sprječava da ja primim krštenje? « 38 On dade zapovijed da se zaustave kola njegova; obojica siđoše u vodu, Filip i eunuh, a Filip ga pokrsti. 39 Kad iziđoše iz vode, Duh Gospodinov odnese Filipa, i eunuh ga nikad više ne vidje, veći radosno nastavi svoj put. 40 Glede Filipa, on se nađe u Azotu i najavljivaše dobru vijest u svim gradovima kojima prolažaše sve do svog dolaska u Cezareju.