9. poglavlje

1 Saul, ne žudeći drugo do prijetnje i ubojstva protiv učenika Gospodinovih, ode 2 iskati u velikog svećenika pisma za sinagoge iz Damaska? Ako li nađe ondje sljedbenike Puta ljude ili žene, da ih dovede, svezane, u Jeruzalem. 3 Nastavljajući svoj put, on se približavaše Damasku kad, iznenada, jedna svjetlost došla s neba ovi ga svojim sjajem. 4 Padajući na zemlju, on začu glas koji mu govoraše: » Saule, Saule, zašto me proganjaš? 5 Tko si ti, Gospodine? upita on. Ja sam Isus , ja sam taj koga ti proganjaš. 6 Ali, digni se, uđi u ovaj grad, i reći će ti se što trebaš činiti. « 7 Njegovi suputnici se bijahu zaustavili zanijemjeli od zaprepaštenja: oni slušaše glas, ali ne vidješe nikog. 8 Saul se diže sa zemlje, ali, iako imaše otvorene oči, on više ne vidješe ništa i njegovi ga pratitelji držeći za ruku uvedoše u Damask 9 gdje on ostade lišen vida tijekom tri dana, a da ništa nije ni jeo ni pio. 10 Bijaše u Damasku jedan učenik zvan Ananija; Gospod ga pozva u njegovom viđenju: » Ananija! Evo me, Gospodine, odgovori on! « 11 Gospodin preuze: » Ti ćeš izići na ulicu zvanu Ravna i potražiti, u kući Judinoj, jednog čovjeka zvanog Saul iz Tarse; on je ondje u molitvi 12 i upravo vidi jednog čovjeka imenom Ananija ulaziti i njemu položiti ruke za povratiti mu vid. « 13 Ananija odgovori: » Gospodine, ja sam čuo ljude govoriti o tom čovjeku i reći samo zlo što je počinio tvojim svetima u Jeruzalemu. 14 A ovdje on raspolaže punim ovlaštenjima primljenim od velikih svećenika za svezati u lance sve one koji zazivaju tvoje ime. « Ali, Gospodin mu reče: 15 » Idi, jer, taj je čovjek jedno oruđe koje sam ja izabrao za odgovoriti mojim imenom pred narodima pogana, kraljevima i Izraelitima. 16 Ja ću njemu sam pokazati, naime, sve što mu treba pretrpjeti za moje ime. « 17 Ananija pođe, uđe u kuću, položi mu ruke i kaza: » Saule, brate moj, Gospodin je taj koji me je poslao to je Isus, koji ti se prikazao na cesti kojom si išao, da bi ti pronašao ponovo vid i da bi bio ispunjen Svetim Duhom. « 18 Neke vrste opni padoše mu odmah s očiju i on nanovo zadobi vid. On tad primi krštenje 19 i kad bi objedovao, on povrati snage. On provede nekoliko dana s učenicima iz Damaska, 20 i bez sustezanja, on proglašavaše po sinagogama da je Isus Sin Božji. 21 Svi oni koji ga očekivaše ostajaše zaprepašteni i govoraše: » Nije li on taj koji je, u Jeruzalemu, proganjao sve one koji zazivahu to ime? I ne bijaše li došao, samo zbog toga da ih vezane u lance odvede velikim svećenicima? « 22 Ali, Saul se sve više potvrđivaše i zbunjivaše židovske stanovnike Damaska dokazujući da Isus zaista bijaše Spasitelj. 23 Bijaše proteklo jedno prilično dugo vrijeme, kad se Židovi složiše da ga ubiju. 24 Saul doznade za njihovu urotu. Išli su dotle da su čuvali vrata grada, dan i noć, da bi ga mogli ubiti. 25 Ali, jedne noći, njegovi učenici ga uzeše i spustiše niz zid u jednoj korpi. 26 Stigavši Jeruzalem, Saul pokuša pridružiti se učenicima; ali, svi ga se plašaše, ne vjerujući da je on zaista učenik. 27 Barnabas ga tada uze sa sobom, uvede ga kod apostola i ispriča im kako on, na putu, bijaše vidio Gospodina koji mu bijaše govorio i, kako u Damasku, on se bijaše sa sigurnošću izražavao o imenu Isusovom. 28 Otada Saul dolažaše i odlažaše s njima u Jeruzalem očitujući se o imenu Gospodinovom. 29 On se sastajaše s Helenistima i raspravljaše s njima; ali, oni tražaše kako ga usmrtiti. 30 Braća, budući to doznala, odvedoše ga iz Cezareje i dadoše odvesti u Tarz. 31 Crkva, na svem širu Judeje, Galileje i Samarije, življaše dakle u miru, podizaše se i hodiše u strahu Gospodinovom i, milošću potpori Duha Svetog, ona narastaše. 32 A, dogodi se da Petar, koji se neprestano premještaše, siđe također kod svetih koji stanovaše u Lidi. 33 On ondje nađe jednog čovjeka imenom Eneja, opruženog na nosiljci otprije osam godina; bijaše on uzet. 34 Petar mu reče: » Eneja, Isus Krist te iscjeljuje. Ustani i pospremi sam svoj ležaj! « I on se smjesta diže. 35 Budući to vidjeli, sve pučanstvo Lide i ravnice Saron okrenu se prema Gospodinu. 36 Bijaše u Jopi jedna žena koja bijaše Učenik; ona se zvaše Tabita, što se prevodi s Dorkas. Ona bijaše bogata dobrim djelima i milostinjama koje dijeliše. 37 A, u one dane, ona oboli i umrije. Nakon što je su ju okupali, izložiše ju u gornjoj sobi. 38 Kako je Lida blizu Jope, učenici bijahu saznali da Petar bijaše ondje i oni poslaše dvojicu ljudi zaduženih ovim pozivom: » Pridruži nam se neodložno. « 39 Petar smjesta pođe s njima. Kad bi stigao, popeše ga u gornju sobu, a sve udovice bijahu pred njim i plakaše pokazujući mu tunike i ogrtače koje činjaše Dorkas kad im bijaše drugarica. 40 Petar dade izvesti sav svijet i, padajući na koljena, on moljaše, potom, okrećući se k tijelu, on reče: » Tabita, ustani. « Ona otvori oči, i, pri pogledu na Petra, ona ustade i sjedne. 41 On joj dadne ruku, podiže ju i, pozivajući svete i udovice, on im nju predstavi živu. 42 Sva Jopeja to saznade, i mnogi povjerovaše u Gospodina. 43 Petar ostade prilično dugo vremena u Jopeji, kod jednog stanovitog Šimuna koji bijaše kožar.