10. poglavlje

1 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, tko ne uđe kroz vrata u tor ovčji već se prebaci s druge strane, taj je jedan kradljivac i razbojnik. 2 Već, onaj koji ulazi na vrata jest pastir ovcama. 3 Onaj koji čuva vrata njemu ih otvara, a ovce slušaju njegov glas; ovce koje njemu pripadaju, on svaku zove po imenu njenom, i izvodi ih napolje. 4 Kad ih sve izvede on im ide na čelu i one ga slijede jer poznaju one njegov glas. 5 Nikad one neće slijediti jednog stranca; još i više, one će mu pobjeći zato što ne poznaju glas stranaca. « 6 Isus im izgovori ovu prispodobu, ali oni ne razumješe smisao onoga što im on govoraše. 7 Isus preuze: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ja sam vratnica ovcama. 8 Svi oni koji su došli prije mene kradljivci su i razbojnici, ali ovce ih nisu slušale. 9 Ja sam vratnica: ako netko uđe putem mene, bit će spašen, on će ići i vratiti se i naći će čime se nahraniti. 10 Kradljivac se pojavljuje samo za krasti, ubiti i uništiti; ja, ja sam došao da ljudi imaju život i da ga imaju u izobilju. 11 Ja sam dobri pastir: dobri pastir se odriče vlastitog života za svoje ovce. 12 Plaćenik; koji nije istinski pastir i kojemu ovce ne pripadaju, vidi li dolaziti vuka, on napušta ovce i bježi; a vuk se domogne njih i rasprši ih. 13 To je plaćenik i ono što su njemu ovce. 14 Ja sam dobri pastir, ja poznajem svoje ovce i moje ovce poznaju mene, 15 kao što mene moj Otac poznaje i kao što ja poznajem svog Oca; i ja se odričem svog života za ovce. 16 Ja imam drugih ovaca koje nisu u ovom zabranu i njih tamo ja trebam dovesti; one će slušati moj glas i bit će samo jedno stado i jedan pastir. 17 Otac me voli jer ja se odričem života sam od sebe da bih ga potom ponovo stekao. 18 Nitko mi ga ne oduzima već ga se ja sam odričem; ja imam vlast da ga se odreknem i ja imam moć ponovo ga steći: takva je zapovijed koju sam ja primio od svog Oca. « 19 Te riječi prouzrokovaše nanovo podjelu među Židovima. 20 Mnogo ih među njima govoraše: » On je opsjednut, on bulazni, zašto ga slušati? « 21 Ali, drugi rekoše: » To nisu riječi opsjednutog; jedan zloduh može li otvoriti oči slijepcu? « 22 Proslavljaše se tada u Jeruzalemu Blagdan Posvećenja. Bijaše zima. 23 U Templu, Isus obilažaše trijem Solomonov. 24 Židovi načiniše krug oko njega i rekoše mu: » Do kada ćeš ti nas držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam to otvoreno! « 25 Isus im odgovori: » Ja sam vam već rekao, a vi mi ne vjerujete. Djela koja činim u ime svog Oca su moje svjedočenje, 26 ali vi mi ne vjerujete, jer vi niste moje ovce. 27 Moje ovce slušaju moj glas i ja ih poznajem i one dolaze u moju sljedbu. 28 A ja, ja njima dajem vječni život; one nikad neće propasti i nitko ih neće moć oteti iz moje ruke. 29 Moj otac koji mi ih je dao već je od svega, i nitko nema moć istrgnuti nešto iz ruke Oca. 30 Ja i Otac, jedno smo. « 31 Židovi, nanovo, sakupiše kamenje da ga kamenuju. 32 Ali Isus preuze: » Ja sam vam pokazao toliko lijepih djela koja dolaze od Oca. Za koje od tih djela vi mene hoćete kamenovati? « 33 Židovi mu odgovoriše: » Nećemo mi tebe kamenovati za jedno lijepo djelo, već za huljenje, budući da ti koji si jedan čovjek - praviš od sebe Boga. « 34 Isus im odgovori: » Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja sam rekao: Vi ste bogovi? « 35 Izlazi dakle u Zakonu da naziva bogovima one kojima riječ Božja bi upućena. A nitko ne može ukinuti Pismo. 36 Onome koga je Otac posvetio i poslao u svijet, vi kažete: » Ti huliš, zato što sam ja ustvrdio da sam Sin Božji. 37 Ako je ne vršim djela svog Oca, ne vjerujte mi! 38 Ali, činim li ih ja, a vi ne vjerujete ipak, meni, vjerujte u ta djela, da biste ih spoznali i da biste znali da je Otac u meni kao što sam ja u Ocu. « 39 Tada, još jedanput, oni zatražiše da ga se uhiti, ali on izbježe rukama njihovim. 40 Isus se vrati s te strane Jordana, u mjesto gdje Ivan bijaše počeo krstiti, i ondje ostade. 41 Mnogi dođoše k njemu i rekoše: » Ivan zaista nije napravio nikakav znak, ali sve što je rekao o ovom čovjeku istina je. « 42 A ondje, biše oni mnogobrojni i vjerovaše u njega.