11. poglavlje

1 Bijaše jedan bolestan čovjek; bijaše to Lazar iz Betanije, sela Marije i njene sestre Marte. 2 Radi se o onoj istoj Mariji koja bijaše pomazala Gospodina mirisnim uljem i obrisala mu noge svojim kosama; bijaše to njen brat Lazar koji bijaše bolestan. 3 Sestre poslaše reći Isusu: » Gospodine, onaj kojeg ti voliš bolestan je. « 4 Čim to saznade, Isus reče: » Ova bolest neće završiti smrću, služit će ona slavi Božjoj: putem nje Sin Božji treba biti slavljen. « 5 A Isus voljaše Martu i njenu sestru i Lazara. 6 Međutim, iako on znaše da Lazar bijaše bolestan, on ostade još dva dana u mjestu gdje se nalaziše. 7 Nakon čega, on reče učenicima: » Vratimo se u Judeju. « 8 Učenici njemu rekoše: » Rabbi, još tu nedavno Židovi tražite kako te kamenovati; a ti se hoćeš vratiti onamo? « 9 Isus im odgovori: » Nema li dan dvanaest sati? Ako netko hoda danju, on ne posrće jer ima svjetlo ovog svijeta za vidjeti; 10 ali, hoda li netko noću, on posrće jer svjetlosti nema u sebi. « 11 Nakon što je izgovorio te riječi, on dodade: » Naš prijatelj Lazar je zaspao, ali ja ću ga probuditi. « 12 Učenici mu dakle rekoše: » Gospodine, ako je zaspao bit će spašen. « 13 Naime, Isus bijaše htio govoriti o smrti Lazarovoj, dok si oni zamišljaše da je on govorio od njegovoj utonulosti u san. 14 Isus im tada reče otvoreno: » Lazar je mrtav, 15 i ja sam sretan da nisam bio ondje, da biste vjerovali. Ali, hajdemo k njemu! « 16 Tad Toma, onaj kojeg su zvali Didim, reče drugim učenicima: » Hajdemo, mi također, i umrimo s njim.« 17 Po svom dolasku, Isus pronađe Lazara u grobu; on bijaše ondje već četiri dana. 18 kako Betanija bijaše udaljena od Jeruzalema otprilike petnaest stada, 19 mnogo Židova bijaše došlo kod Marte i Marije da ih utješe zbog njihovog brata. 20 Kad Marta saznade da Isus dolažaše, ona ode pred njega, dok Marija bijaše sjedjela u kući. « 21 Marta reče Isusu: » Gospodine, da ti bijaše ovdje, moj brat ne bi bio umro. 22 Ali sada opet, ja znam da sve što ćeš ti tražiti od Boga, Bog će tebi to dati. « 23 Isus joj reče: » Tvoj će brat uskrsnuti. « 24 » Ja znam, odgovori ona, da će uskrsnuti na dan uskrsnuća, posljednjeg dana. « 25 Isus joj reče: » Ja sam Uskrsnuće i Život: onaj tko vjeruje u mene, čak i ako umre, živjet će; 26 a tko živi i vjeruje u mene neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ti to? « 27 » Da, Gospodine, odgovori ona, ja vjerujem da si ti Krist, ja vjerujem da si ti Sin Božji, onaj koji dolazi u svijet. « 28 Na to ona ode zvati svoju sestru Mariju i reče joj tiho: »Učitelj je ondje i poziva te.« 29 Na te riječi, Marija se odmah diže i ode k njemu. 30 Isus, naime, ne bijaše još ušao u selo; on se još uvijek nalaziše na mjestu gdje ga Marta bijaše susrela. 31 Židovi bijahu s Marijom u kući, i nastojaše ju utješiti. Oni nju vidješe iznenadno ustati za izići, oni ju slijeđaše: oni zamišljaše da ona ide ka grobu za žaliti. 32 Kad Marija stiže na mjesto gdje se nalaziše Isus, čim ga ugleda, ona pade k njegovim nogama i reče njemu: » Gospodine, da ti bijaše ovdje moj brat ne bi bio mrtav. « 33 Kad on njih vidje žaliti, nju i Židove koji ju praćaše, Isus uzdrhta u sebi, i uznemiri se. 34 On reče: » Gdje ste ga ostavili? « Oni odgovoriše: » Gospodine, dođi vidjeti. « 35 Tad Isus zaplaka; 36 a Židovi rekoše: » Gledajte kako ga on voljaše! « 37 Ali, nekolicina između njih rekoše: » Onaj koji je otvorio oči slijepcu, ne bijaše sposoban spriječiti Lazara umrijeti. « 38 Tada, ponovo, Isus u sebi uzdrhta, i ode ka grobu; bijaše to jedna špilja kojoj jedan kamen prekrivaše ulaz. 39 Isus tada reče: » Odignite ovaj kamen. « Marta, sestra pokojnikova, njemu reče: »Gospodine, on bi trebao već vonjati… ima, naime, već četiri dana.«… 40 ali, Isus njoj odgovori: « Nisam li ti rekao, ako vjeruješ, da ćeš vidjeti slavu Božju?« 41 Skidoše dakle kamen. Tada, Isus diže oči i reče: » Oče, ja ti zahvaljujem štio si me uslišao. 42 Sigurno, ja sam znao da ćeš me ti uvijek uslišati, ali ja sam govorio o ovom mnoštvu koje me okružuje, da bi vjerovali da si me ti poslao. « 43 Budući tako rekao, on kriknu jednim snažnim glasom: » Lazare, izlazi! « 44 I onaj koji bijaše mrtav, iziđe, nogu i ruku povezanih povojima, i lica obavijenog jednim pokrovom. Isus reče ljudima: » Odvežite ga i pustite ga ići! « 45 Mnogi od tih Židova koji bijahu došli kod Marije i koji bijahu vidjeli što Isus bijaše učinio, povjerovaše u njega. 46 Ali, drugi odoše pronaći farizeje i ispričaše im što Isus bijaše učinio. 47 Veliki svećenici i farizeji sastadoše se tada na jedno savjetovanje i rekoše: » Što ćemo učiniti? Taj je čovjek načinio mnogo znakova. 48 Ako ga pustimo nastaviti tako, svi će povjerovati u njega, Rimljani će posredovati i uništit će naše Sveto mjesto i naš narod. « 49 Jedan od njih, Kajfa, koji bijaše veliki svećenik te godine, reče: » Vi ne razumijete ništa 50 i vi čak ne opažate da je to vaša prednost da jedan čovjek umre za narod, a da narod ne propadne u cjelini. « 51 On te riječi ne izgovori sam od sebe, već, već kako on te godine bijaše velikim svećenikom, on učini to proročanstvo kako bi Isus umro za narod 52 i ne samo za njega već za ujediniti u jedno jedinstvo djecu Božju koja su raspršena. 53 Tog dana, oni, odlučiše pogubiti njega. 54 Sa svoje strane, Isus se uzdrža od tada odlaziti slobodno među Židove: on se skloni u područje blizu pustinje, u jedan grad zvan Efraim, gdje boraviše s učenicima. 55 Međutim židovska Pasha bijaše blizu. Uoči te Pashe, mnogi se ljudi uspeše iz sela u Jeruzalem za očistiti se. 56 Oni tražaše Isusa, i, u templu gdje se nalaziše, oni govoraše između sebe: » Što vi mislite o tome? Nikad on neće doći na blagdan! « 57 Veliki svećenici farizeji bijahu dali zapovijed: tko bude znao gdje se on nalaziše bijaše ga morao prijaviti da bi ga se oni domogli. «