12. poglavlje

1 Šest dana prije Pashe, Isus stiže u Betaniju gdje se nalaziše Lazar kojeg on bijaše podigao iz mrtvih. 2 Njemu u čast ondje ponudiše mu jednu večeru: Marta služaše dok Lazar nalaziše se među uzvanicima. 3 Marija uze tada jednu livru mirisa od čistog narda, visoke cijene; ona pomaza noge Isusove, obrisa ih svojim kosama i kuća bi ispunjena tim mirisom. 4 Tada Juda Iskariot, jedan od njegovih učenika, onaj isti koji će otići izručiti ga, reče: 5 » Zašto nismo prodali taj miris za 300 denara, i dali ih siromasima? « 6 On reče tako, ne zato što se brinuo za siromahe već zato što bijaše lopov i što, potkradaše otud što se u nju odlagalo. « 7 Isus tada reče: » - Ostavite ju! Ona pazi taj običaj radi mog ukopa. 8 Siroti, vi ćete njih uvijek imati sa sobom, ali mene nećete uvijek imati. « 9 Međutim, jedno veliko mnoštvo Židova bijaše doznalo da Isus bijaše ondje, i dođe ne samo, zbog Isusa samog već također za vidjeti Lazara kojeg on bijaše podigao iz mrtvih. 10 Veliki svećenici tada odlučiše usmrtiti također i Lazara, 11 jer to bijaše zbog njega što jedan veliki broj Židova napuštaše njih i vjerovaše u Isusa. 12 Sutradan, veliko mnoštvo koje je došlo na blagdan saznade da Isus stiže u Jeruzalem; 13 oni uzeše palminih grana i iziđoše njemu u susret. Oni uzvikivaše » hosanna «! Blagoslovljeno budi ime Gospodina Onoga koji dolazi, kralja Izraelovog. « 14 Našavši jedno magare, Isus sjedne na njega prema onome što je pisano: 15 Ne boj se, kćeri Siona: evo tvog kralja koji dolazi, on je zajahao na malo jedne magarice. 16 U prvi čas, njegovi učenici ne razumješe što se to događalo, ali kad Isus bi proslavljen, oni se sjetiše da to bijaše pisano o njemu i da to isto bijaše zbog toga učinjeno. 17 Mnoštvo onih koji bijahu s njim kad on bijaše dozvao Lazara iz mrtvih, posvjedočiše mu. 18 Bijaše ono pošlo njemu u susret, naime, zbog toga što bijaše doznalo da je on izveo taj znak. 19 Farizeji tada rekoše jedni drugima: » Vi to vidite, ne možete ništa: evo svijeta za njim! « 20 Bijaše nekoliko Grka koji se bijahu uspeli za učiniti obred prilikom blagdana. 21 Oni se obratiše Filipu koji bijaše iz Betsaide Galilejske i uputiše mu ovu molbu: »Gospodine, mi bismo željeli vidjeti Isusa. « 22 Filip ode reći Andriji, a oni zajedno rekoše Isusu. 23 Isus im odgovori ovim riječima: » Došao je čas kad Sin čovjekov treba biti proslavljen. 24 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako zrno žita koje padne u zemlju ne umre, ono ostane samo; ako naprotiv ono umre, ono donese plodove u izobilju. 25 Onaj tko voli svoj život izgubi ga, a onaj tko prestane posvećivati se ovom svijetu sačuvat će ga za život vječni. 26 Ako me netko hoće služiti, nek dođe u moju sljedbu, i ondje gdje sam ja, bit će također i moj sluga. Ako mi netko služi, tko mene služi, Otac će ga iskupiti. 27 Sada moja je duša uznemirena, i što ću reći? Oče, spasi me ovakvog časa? Ali, točno za ovakav čas ja sam došao. 28 Oče, proslavi svoje ime. Tada, jedan glas dođe s neba: » Ja sam ga proslavio i ja ću ga još proslavljati. « 29 Mnoštvo koje se ondje nalaziše i koje bijaše čulo govoraše da to bijaše grmljavina; drugi govoraše da mu jedan anđeo bijaše govorio. 30 Isus preuze riječ:» Nije taj glas odjeknuo za mene, već za vas. 31 Sada je to suđenje ovom svijetu sada će princ ovoga svijeta biti bačen napolje. 32 Što se mene tiče, kad ja budem odignut sa zemlje, ja ću privući k sebi sve ljude. « 33 - Tim riječima označi on kakvom će smrću umrijeti. 34 Mnoštvo mu odgovori: » Mi smo naučili u Zakonu da Krist treba ostati zauvijek. Kako možeš ti reći da Sin čovjekov treba biti uzdignut? « Tko je on, taj Sin čovjekov? « 35 Isus im odgovori: » Svjetlost je još malo vremena među vama. Hodajte dok još imate svjetlosti, da vas se tmine ne domognu; jer, onaj koji hoda u tmini ne zna kamo ide. 36 Za vrijeme dok imate svjetlost vjerujte u svjetlost, da bi postali sinovi svjetlosti. « Nakon što im je tako govorio, Isus se povuče i sakri od njih. 37 Iako on bijaše izveo pred njima toliko znakova, oni ne vjerovaše u njega, 38 tako da se ispuni riječ koju prorok Izaija bijaše rekao: »Gospodine, tko je povjerovao onome što nas je čuo govoriti? I kome je ruka Gospodova bila otkrivena? 39 Čak je Izaija označio razlog zašto oni ne mogaše vjerovati: 40 On bijaše zaslijepio njihove oči i ukrutio njihovo srce, da ne vide svojim očima, da njihovo srce ne razumije, da se ne obrate, pa da ih ja ozdravim. 41 To Izaija reče jer bijaše vidio njegovu slavu i govorio o njemu. 42 Međutim, među samim poglavarima, mnogi bijahu povjerovali u njega; ali, zbog farizeja, oni se ne usudiše to ispovjediti, iz straha da ne budu isključeni iz sinagoge: 43 tako oni pretpostaviše slavu koja dolazi od ljudi slavi koja dolazi od Boga. 44 Međutim, Isus proglasi: » Tko vjeruje u mene, to on ne vjeruje u mene, već u onoga tko je mene poslao 45 i onaj tko mene vidi, vidi također onoga tko je mene poslao. 46 Ja, svjetlost, ja sam došao u svijet, da onaj tko vjeruje u mene ne bi ostao u tminama. 47 Ako netko čuje moje riječi i ne pazi ih, to nisam ja koji ga sudi: jer, ja nisam došao suditi svijetu, ja sam došao spasiti svijet. 48 Tko mene odbaci i ne prihvati moje riječi ima svog sudca: riječ koju ja rekoh sudit će mu posljednjeg dana 49 Ja nisam govorio sam od sebe, već je Ocu koji me poslao propisao meni ono što ću reći i izjaviti. 50 A ja znam da je njegova zapovijed život vječni: ono što ja kažem, ja to kažem onako kako mi je to Otac rekao. «