20. poglavlje
1 Prvog dana u tjednu, u zoru, dok još bijaše mračno, Marija iz Magdale dođe k grobu i vidje da kamen bijaše skinut s groba.
2 Ona potrča, sastade Šimuna-Petra i drugog učenika, onog kojeg Isus voljaše, i reče im: » Skinut je kamen s groba Gospodinovog i mi ne znamo kamo je stavljen. «
3 Tad Petar iziđe, kao i drugi učenici, i odoše k grobu.
4 Oni potrčaše obojica zajedno, ali drugi učenik trčaše brže nego Petar i stiže prvi k grobu.
5 On se nagnu i vidje povoje koji bijahu položeni ondje. Ipak, on ne uđe.
6 Stiže, za njim, Šimun-Petar, koji ga slijeđaše: on uđe u grob i osmotri povoje odložene ondje
7 i pokrov kojim bijaše pokrivena glava; ovaj ne bijaše odložen s povojima već bijaše smotan po strani, na jednom drugom mjestu.
8 Tad onaj drugi učenik, onaj koji bijaše stigao prvi, uđe u grob; on vidje i povjerova.
9 Naime, oni još ne bijahu razumjeli Pismo prema kojem Isus trebaše ustati od mrtvih.
10 Nakon čega, učenici se vratiše.
11 Marija bijaše ostala napolju, kod groba, i plakala. Sva u plaču ona se nagnu k grobu
12 i vidje dva anđela, odjevena u bijelo, sjedjeti na istom mjestu gdje tijelo Isusovo bijaše položeno, jednog kod glave, a drugog kod nogu.
13 » Ženo, rekoše joj oni, zašto plačeš? « On im odgovori: » Odnijeli su mog Gospodina, a ja ne znam gdje su ga stavili. «
14 Govoreći ona se okrenu i vidje Isusa koji stajaše ondje, ali ona ne znaše da to bijaše on.
15 Isus joj reče: » Ženo, zašto plačeš? koga tražiš? « Ali, ona, vjeruj ući da ima posla s čuvarem vrta reče njemu: » Gospodine, ako si ti taj koji ga je odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga ići uzeti. «
16 Isus joj reče: » Marijo. Ona se okrenu i reče mu na hebrejskom: » Rabbuni « što znači: Učitelju.
17 Isus joj reče: » Ne zadržavaj me! jer, ja nisam još uspeo se k Ocu mom. Ti, idi pronaći moju braću i reci im da se ja uspinjem k Ocu mom koji je vaš Otac, prema mom Bogu koji je vaš Bog.
18 Marija iz Magdale dođe tad obznaniti učenicima: » Ja sam vidjela Gospodina, i evo što mi je on rekao. «
19 U večer istog dana koji bijaše prvi dan u tjednu, tada kad, iz straha od Židova, vrata na kući gdje se nalaziše učenici bijahu zabravljena, Isus dođe, i stade usred njih i reče im: » Muri budi s vama!«
20 Sve govoreći, on pokaza svoje ruke i svoj bok. Videći Gospodina, učenici biše obradovani.
21 Tada, ponovo, Isus im reče: » Mir budi s vama. Kao što je Otac poslao mene, sada ja vas šaljem. «
22 Budući govorio tako, on puhnu na njih i reče im: » Primite Duh Sveti;
23 oni kojima vi oprostite grijehe, bit će im oprošteni. Oni kome vi njih zadržite, bit će zadržani. «
24 Međutim Toma, jedan od Dvanaestorice, onaj kojeg su zvali Didim, ne bijaše s njima kad dođe Isus.
25 Drugi mu učenici, dakle, rekoše: » Mi smo vidjeli Gospodina! « Ali, on im odgovori: » Ako li ja ne vidim na njegovim rukama tragove čavala; ako ja ne uturim prst svoj u njegov bok, ja neću vjerovati! «
26 I osam dana kasnije, učenici bijahu nanovo sastali se u kući i Toma bijaše s njima. Isus dođe, sva vrata bijahu zabravljena, od stade usred njih i reče im: » Mir budi s vama. «
27 Potom on reče Tomi: » Prinesi svoj prst ovdje i gledaj moje ruke; prinesi svoju ruku i uturi ju u moj bok, prestani biti nepovjerljiv i postani čovjek vjere. «
28 Toma mu odgovori: » Moj Gospodine i moj Bože. «
29 Isus mu reče: » Budući da se me vidio, ti si povjerovao: sretni oni koji su vjerovali, mada nisu vidjeli.
30 Isus je načinio čuda pred očima svojih učenika dosta drugih znakova koji nisu obuhvaćeni ovom knjigom.
31 Ovi ovdje bijahu zato da biste vi vjerovali da je Isus Krist, Sin Božji, i da, vjerujući, imate život u njegovo ime.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.