4. poglavlje

1 Kad Isus doznade da farizeji bijahu čuli govoriti da ima više učenika i da krsti više od Ivana, 2 - istinu govoreći, Isus sam ne kršćaše, već njegovi učenici - 3 on napusti Judeju i stiže u Galileju. 4 A, trebalo mu je prijeći kroz Samariju. 5 Tako on naiđe u jedan samarijski grad zvan Sišar, nedaleko od zemlje dane od Jakova njegovom sinu Josipu, 6 ondje gdje se isto nalazio zdenac Jakovljev. Umoran od putovanja, Isus bijaše sasvim prosto sjeo na rub zdenca. Bijaše to otprilike šesti sat. 7 Stiže jedna žena iz Samarije za naliti vode. Isus joj reče: » Daj mi piti. « 8 Njegovi učenici, naime, bijahu otišli u grad kupiti štogod za jelo. 9 Ali, ta žena, ta Samaritanka njemu reče: » Kako? Ti, jedan Židov, ti od mene išćeš piti, od jedne samaritanske žene! « Židovi, naime, nisu htjeli ništa zajedničkog imati sa Samaritancima. 10 Isus joj odgovori: » Da ti znaš dar Božji i tko je onaj koji ti kaže: Daj mi piti, ti si ta koja bi pitala, da ti on da žive vode. « 11 Žena njemu reče: » Gospodine, ti nemaš čak ni jednu posudu a zdenac je dubok; otkud ti dakle držiš ovu vodu živom? 12 Da li si ti već no naš otac Jakov koji nam je dao zdenac i koji, on sam, pio je ovdje kao i njegovi sinovi i njegova stoka? « 13 Isus njoj odgovori: » Onaj tko pije ove vode ovdje opet će ožednjeti; 14 ali, onaj tko pije vode koju mu ja budem dao nikad više neće osjećati žeđ; naprotiv, voda koju ću ja njemu dati postat će u njemu jedan živi izvor vječnog života. « 15 Žena njemu reče: » Gospodine, daj mi te vode da i ja više ne žeđam i da ne moram dolaziti nalijevati ovdje. 16 Isus joj reče, idi zovni svog muža i vrati se ovamo. « 17 Žena mu odgovori: » Ja nemam muža. « 18 Isus joj reče: » Ti dobro veliš: ja nemam muža; ti si ih imala pet i onaj kojeg imaš nije tvoj muž. To što si rekla istina je. « 19 » Gospodine, reče mu žena, ja vidim da si ti jedan prorok. 20 Naši su očevi obožavali ovu planinu a vi, vi tvrdite da se u Jeruzalemu nalazi mjesto koje treba obožavati. « 21 Isus joj reče: » Vjeruj meni, ženo, čas dolazi kad to neće biti ni na ovoj planini niti u Jeruzalemu gdje ćete vi obožavati Oca. 22 Vi obožavate ono što ne poznajete; mi obožavamo ono što poznajemo, jer dolazi spas Židova. 23 Ali dolazi čas, on je ovdje, kad će istinski obožavatelji obožavati Oca u duhu i u istini; takvi su obožavatelji koje traži Otac. 24 Bog je duh i zato oni koji ga obožavaju trebaju ga obožavati u duhu i u istini. « 25 Žena mu reče:»Ja znam da jedan Spasitelj treba doći - onaj koji se zove Krist -. Kad on bude došao, on će nam najaviti sve stvari. « 26 Isus joj reče: »Ja sam to, ja koji ti govori. « 27 Na to stigoše njegovi učenici. Oni se iznenadiše da Isus govoraše s jednom ženom; međutim nitko mu ne reče: »Što tražiš ti? « ili » Zašto razgovaraš s njom?« 28 Tada žena, ostavljajući svoj vrč, ode u grad i reče ljudima: 29 » Dođite dakle vidjeti jednog čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Nije li to Krist? « 30 Oni iziđoše iz grada i odoše k njemu. 31 U međuvremenu, učenici ga nutkaše: » Rabbi, jedi dakle. « 32 Ali, on im reče: » Ja imam za jesti jednu hranu koju vi ne poznajete. « 33 Na to učenici rekoše između sebe: » Bit će da mu je netko dao jesti. « 34 Isus im reče: » Moja hrana, jest činiti volju onoga tko me je poslao i izvršavati njegovo djelo. « 35 Ne kažete li vi sami sebi: Još četiri mjeseca i doći će žetva? Ali, ja vam kažem: dignite oči i gledajte; polja su već pobijeljela za žetvu! 36 Žetelac već prima plaću i sakuplja plodove za vječni život, kao i onaj koji sije i onaj koji žanje radovat će se zajedno. 37 Jer, u ovome je istinita izreka koja kaže: jedan sije, drugi žanje. 38 Ja sam vas poslao žeti ono štio vas nije stajalo nikakvog truda; drugi su se trudili, a vi ste ušli u ono što ih je stajalo toliko truda. « 39 Mnogo je Samaritanaca iz tog grada povjerovalo u njega zbog riječi žene koja je potvrdila: » On mi je rekao sve što sam učinila. « 40 Također, kad su stigli k njemu, Samaritanci ga moljaše da ostane kod njih. I on ostade dva dana. 41 Znatno brojniji još bijahu oni koji povjerovaše zbog njegove riječi u njega; 42 i oni rekoše ženi: Nije to samo zbog tvojih riječi što mi vjerujemo; mi sami čuli smo njega i znamo da je on uistinu Spasitelj svijeta.« 43 Dva dana kasnije, Isus napusti ta mjesta i stiže ponovo u Galileju. 44 On, naime, bijaše potvrdio sobom da jedan prorok nije štovan u svojem vlastitom zavičaju. 45 Međutim, kad on stiže u Galileju, Galilejci mi prirediše prisan prijem: oni bijahu išli u Jeruzalem za blagdan, oni također, i mogli su vidjeti ono što Isus bijaše napravio. 46 Isus se dakle vrati u Kanu galilejsku gdje bijaše napravio vino od vode. Bijaše ondje jedan kraljevski časnik čiji sin bijaše bolestan u Kafarnaumu. 47 Čuvši da Isus dolazi iz Judeje u Galileju, on ga dođe naći i moljaše ga da siđe u izliječiti njegovog sina koji umiraše. 48 Isus mu reče: » Da vi dakle ne vidjeste znakove i čuda, vi dakle ne biste nikad vjerovali! « 49 Časnik mu reče Gospodine, siđite prije nego moje dijete ne umre. 50 Isus mu reče: » Idi, tvoj sin živi. « Taj čovjek povjerova riječi koju Isus bijaše izrekao i stavi se na put. 51 Dok on silažaše, njegove sluge dođoše mu u susret i rekoše: » Tvoje dijete je živo! « 52 On ih upita u koliko sati se ono oporavilo a oni odgovoriše: » Jučer, oko sedmog sata, napustila ga je groznica. « 53 Otac ustanovi da to bijaše u isti čas kad mu Isus bijaše rekao: » Tvoj sin živi. « Od tada on vjerovaše, on i svi njegovi ukućani. 54 Takav bi drugi znak koji Isus ostvari kad stiže ponovo iz Judeje u Galileju.