5. poglavlje

1 Nakon toga i prilikom jednog židovskog blagdana, Isus se uspe u Jeruzalem. 2 A, postoji u Jeruzalemu, blizu Ovčjih vrata, jedno kupalište koje se na hebrejskom zove Betzata. Ono je posjedovalo pet trijemova 3 pod kojima ležaše jedno mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih, uzetih. 5 Bijaše ondje jedan čovjek nemoćan otprije 38 godina. 6 Isus vidje njega ležati, doznavši da bijaše u tom stanju već otprije dugog vremena, on mu reče: » Želiš li ti ozdraviti? « 7 Bolesnik mu odgovori: » Gospodine, ja nemam nikog da me potopi u bazen u času kad voda počne vrtložiti se; i, u vrijeme kad treba ondje ući, drugi siđe prije mene. « 8 Isus mu reče: » Ustani, uzmi svoj ležaj i hodaj. « 9 I odmah čovjek bi ozdravljen; on uze svoj ležaj, i hodaše on. A, taj dan bijaše dan šabata. 10 Židovi smjesta rekoše onome koji upravo bijaše iscijeljen: » Šabat je, nije ti dopušteno nositi svoj ležaj. « 11 Ali, on im uzvrati: » Onaj koji mi je vratio zdravlje, taj mi je rekao: Uzmi svoj ležaj i hodaj. « 12 Oni ga ispitaše: » Tko je taj čovjek koji ti je rekao: Uzmi svoj ležaj i hodaj. « 13 Ali, onaj koji bijaše iscijeljen nije znao tko to bijaše, jer, Isus se bijaše udaljio od mnoštva koje se nalaziše na tom mjestu. 14 Kasnije, Isus ga nađe u templu i kaza mu: » Evo te dobro držećeg: ne griješi više da te ne bi stiglo još gore! « 15 Čovjek ode ispričati Židovima da to bijaše Isus koji ga je izliječio. 16 Otada Židovi udariše na Isusa što bijaše to učinio u dan šabata. 17 Ali, Isus im odgovori: » Otac moj, sve do sada, na djelu je, i ja sam također na djelu. « 18 Otada, Židovi pojačaše nastojanje da ga unište, jer ne samo da je prekršio šabata, već je i Boga nazivao svojim vlastitim Ocem, izjednačujući sebe s Bogom. 19 Isus preuze riječ i reče im: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, Sin sam ne može ništa učiniti već samo što vidi Oca činiti; jer, što činit Otac, Sin čini jednako. 20 Zato što Otac voli Sina i pokazuje mu sve što čini; on će njemu pokazati još veća djela, tako da ćete biti iznenađeni. 21 Kao što Otac, naime, uzdiže mrtve i oživljava ih, Sin također oživljava koga hoće. 22 Otac ne sudi nikome, on je sve predao u ruke Sinu, 23 da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Onaj koji ne štuje Sina, ne štuje ni Oca koji ga je poslao. 24 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji sluša moju riječ i vjeruje u onoga koji je mene poslao, u vječni život; on ne dolazi na suđenje, on je prešao iz smrti u vječni život. 25 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, čas dolazi - i sada je već tu - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjeg, a oni koji ga budu čuli živjet će. 26 Naime, kao što otac posjeduje život u sebi samom, tako je da i Sinu da život posjeduje u sebi samom; 27 on je njemu dao moć vršiti suđenje, jer je on Sin čovjekov. 28 Nek' sve ovo vas više ne iznenađuje! Dolazi čas kad će svi oni koji počivaju u grobovima čuti njegov glas, 29 i oni koji budu činili dobro izići će iz njih na uskrsnuće koje vodi u život; oni koji budu vršili zlo, za uskrsnuće koje vodi na suđenje. 30 Ja, ja ne mogu ništa sam učiniti: ja sudim prema onome što čujem i moje suđenje je pravedno jer, ja ne tražim svoju vlastitu volju, već volju onoga koji me poslao. 31 Da ja posvjedočim sam za sebe, moje svjedočenje ne bi bilo prihvatljivo; 32 Netko drugi svjedoči o meni, i ja znam da svjedočenje koje on čini odgovara istini. 33 Vi ste poslali jedno izaslanstvo kod Ivana i on je posvjedočio istini. 34 Za mene, to nije da bih ja primio svjedočenje ljudsko, već ja govorim tako da biste vi bili spašeni. 35 Ivan bi svjetiljka koja se zapali i sija: i vi ste htjeli uživati na čas u njenoj svjetlosti. 36 No, ja posjedujem jedno svjedočenje koje je veće od onog Ivanovog: to su djela koja mi je Otac dao ispuniti; ja ih činim i to su ona koja meni donose svjedočenje koje mi je Otac poslao. 37 Otac koji me poslao sam je posvjedočio o meni. Ali, nikad vi niste ni čuli njegov glas, ni vidjeli ono što on očitovaše, 38 i njegova riječ ne ostaje u vama, pošto vi ne vjerujete onome koga je on poslao. 39 Vi istražujete Pisma jer, vi putem njih mislite zadobiti vječni život: ona su ta koja svjedoče o meni. 40 I vi ne želite doći k meni za imati vječni život. 41 Slava, ja nju nemam od ljudi. 42 Već, poznajem ja vas, vi nemate u sebi ljubavi Božje. 43 Ja sam došao u ime svog Oca, a vi me odbijate prihvatiti. Dođe li neki drugi u svoje vlastito ime, vi ćete ga prihvatiti! 44 Kako biste vi mogli vjerovati, vi koji imate slavu jedni od drugih i ne tražite slavu koja dolazi od samog Boga? 45 Ne mislite da sam ja taj koji će vas optužiti pred Ocem: vaš tužitelj, to je Mojsije u koga ste stavili svoje ufanje. 46 Naime, da vi vjerujete u Mojsija, vi biste vjerovali u mene, jer on je o meni pisao. 47 Ako vi ne vjerujete onome što je on pisao, kako ćete vjerovati onome što ja govorim? «