6. poglavlje

1 Nakon toga Isus pređe na drugu obalu Galilejskog mora, zvanog još Tiberijadino. 2 Jedno ga veliko mnoštvo slijeđaše, jer ljudi bijahu vidjeli znakove koje je on izveo na bolesnima. 3 Zato je Isus prešao planinu i sjeo sa svojim učenicima. 4 Bijaše to malo prije Pashe koja je blagdan Židovima. 5 No, budući podigao oči, Isus vidje jedno veliko mnoštvo koje je dolazilo k njemu. On reče Filipu: » Gdje ćemo kupiti kruha da bi, oni imali što jesti? « 6 Govoreći tako, on ga stavljaše na kušnju; on je znao, što se tiče njega, što je trebalo činiti. 7 Filip mu odgovori: » Za 200 denara kruha ne bi dostajalo da svatko primi jedan mali komad. « 8 Jedan od njegovih učenika, Andrija, Šimun-Petrov brat mu reče: 9 » Ima ondje jedan dječak koji ima pet raženih kruhova i dvije male ribe; ali, što je to za toliko ljudi? « 10 Isus reče: » Posjednite ga. « Bijaše mnogo trave na tom mjestu. Oni dakle sjedoše; bijaše tu otprilike pet tisuća ljudi. 11 Tada Isus uze kruhove, zahvali i podijeli uzvanicima. On učini isto s ribama: davaše im on koliko su ih željeli. 12 Kad biše nasićeni, Isus reče svojim učenicima: « Prikupite komade koji su ostali tako da ništa ne bude izgubljeno. « 13 Oni ih sakupiše i napuniše dvanaest košara komadima od pet raženih kruhova koji bijahu ostali onima koji bijahu jeli. 14 Na znak koji su vidjeli da on izvede, ljudi rekoše: » Ovaj ovdje je zaista Prorok, onaj koji treba doći u svijet. « 15 Ali Isus, znaj ući da će doći uzeti ga da ga učine kraljem, povuče se ponovo, sam, u planinu. 16 Kad je došla večer, njegovi učenici siđoše do mora. 17 Uspeše se oni u jednu barku i uputiše ka Kafarnaumu, na drugu obalu. Već se bijaše smračilo, a Isus im se još ne pridruži. 18 Jedan veliki vjetar puhaše i more bi valovito. 19 Oni bijahu veslali otprilike 25 do 30 stada, kad vidješe Isusa hodati morem i približavati se barci. Tad njih spopade strah, 20 ali Isus im reče: » To sam ja, ne bojte se! « 21 Oni ga htjedoše uzeti u barku, ali barka smjesta dotače tlo na mjestu kamo su pošli. 22 Sutradan, mnoštvo ostade na drugoj obali, ustanovivši da je ondje bila samo jedna barka i da Isus ne bijaše praćen od svojih učenika; oni bijahu otišli sami. 23 Ipak, dolazeći iz Tiberijade, druge barke stigoše k mjestu gdje bijahu jeli kruhove nakon što Gospodin bijaše zahvalio. 24 Kad mnoštvo bi ustanovilo da se ni Isus ni njegovi učenici ne nalaziše ondje, ljudi se uspeše u barke i odoše u Kafarnaum, u potrazi za Isusom. 25 I kad ga biše našli na drugoj obali, oni mu rekoše: » Rabbi, kad si ti došao ovamo? « 26 Isus im odgovori: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, nije to zato što ste vi vidjeli znakove, pa me tražite, već zato što ste se dosita najeli kruha. 27 Treba vam se staviti na djelo za dobiti, ne ovu propadivu hranu, već hranu koja ostaje u vječnom životu, onom kojeg će vam Sin čovjekov dati, jer on je taj koga Otac, koji je Bog, označio je svojim pečatom « 28 Tad mu oni rekoše: » Što nam je činiti za raditi na djelu Božjem? « 29 Isus im odgovori: » Djelo Božje je vjerovati u onoga koga je on poslao. « 30 Oni mu uzvratiše: » Ali ti, koji znak činiš ti dakle, da bismo vidjeli i vjerovali u tebe? Koje je tvoje djelo? 31 U pustinji, naši su očevi jeli manu, kako je pisano: On je njima dao jesti kruh koji je dolazio s neba. 32 Ali, Isus njima reče: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, nije Mojsije taj koji vam je dao jesti kruh s neba, već je to moj Otac koji vam je dao istinski kruh nebeski. 33 Jer, kruh Božji, to je onaj koji silazi s neba i koji daje život svijetu. « 34 Oni tada njemu rekoše: » Gospodine, daj nam danas taj krug! « 35 Isus im reče: » Ja sam taj koji je kruh života; onaj koji dođe k meni neće biti gladan; onaj koji vjeruje u mene nikad neće biti žedan. 36 Ali, ja sam vam rekao: vi ste vidjeli, a ipak ne vjerujete. 37 Svi oni što mi ih otac daje doći će k meni, a onaj koji dođe k meni, njega ja neću odbaciti, 38 jer ja sam sišao s neba za vršiti, ne svoju vlastitu volju, već volju onoga koji me je poslao. 39 A volja onoga koji me je poslao, to je da ne izgubim nikoga od onih koje mi je dao, već da ih uskrsnem u posljednju dan. 40 Takva je, naime, volja Oca mog: da tko god vidi Sina povjeruje u njega, da ima vječni život; a ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. « 41 Otada, Židovi stadoše mrmljati protiv njega, jer bijaše on rekao: » Ja sam kruh koji silazi s neba. « 42 I oni dodaše: « Nije li ti Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li njegovog oca i njegovu majku? Kako on može izjaviti sada: ja sam sišao s neba? « 43 Isus preuze riječ i reče: » Prestanite mrmljati između sebe! 44 Nitko ne može doći k meni ako Otac koji me poslao ne privuče njega, a ja ću ga uskrsnuti posljednjeg dana. 45 U prorocima je pisano: Svi će biti poučeni od Boga. Tko god je čuo ono što dolazi od Oca i primi njegov nauk dolazi k meni. 46 Nitko nije vidio Oca, ako to nije onaj koji dolazi od Boga On je vidio Oca. 47 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji vjeruje ima vječni život. 48 Ja sam kruh života. 49 U pustinji vaši očevi jeli su manu, i oni su pomrli. 50 Takav je kruh koji silazi s neba, da onaj koji ga jede ne umire. 51 Ja sam kruh živ ući koji silazi s neba. Onaj koji će jesti tog kruha živjet će u vječnosti. A kruh koji ću ja dati, to je moje tijelo, dano da svijet ima život. 52 Na to, Židovi stadoše žestoko raspravljati protiv njega: » Kako bi nam ovaj mogao dati svoje tijelo jesti? « 53 Isus im tada reče: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako vi ne jedete tijelo Sina čovjekovog i ako vi ne pijete krvi njegove, nećete u sebi imati života. 54 Onaj koji jede tijela mojeg i pije krvi moje ima vječni život, a ja, uskrsnut ću ga u posljednji dan. 55 Jer, moje je tijelo istinska hrana i moja krv istinsko piće. 56 Onaj koji jede moje tijelo i pije moju krv ostaje u meni i ja u njemu. 57 I kao što me je Otac koji je živ poslao i kao što ja živim po Ocu, tako onaj koji će mene jesti živjet će po meni. 58 Takav je kruh koji je sišao s neba: on je različit onome kojeg su vaši očevi jeli; mrtvi su, oni, ali onaj koji će jesti kruha, kojeg evo, živjet će u vječnosti. « 59 Takva biše poučavanja Isusova, u sinagogi, u Kafarnaumu. 60 Nakon što je to čulo, mnogo njegovih učenika stade govoriti: » Ova je riječ opasna! Tko to može slušati? « 61 Ali, znaj ući u sebi samom da njegovi učenici mrmljaju o tome: Isus im reče: »Za vas je to dakle uzrok sablazni? 62 A da vi vidite Sina čovjekovog uspinjati se onamo gdje prije bijaše… 63 Duh je taj koji oživljava, tijelo ne služi ničemu. Riječi koje sam vam ja rekao duh su života. 64 Ali, ima ih među vama koji ne vjeruju. « Naime, Isus je znao od početka koji bijahu oni koji ne vjeruju i tko bijaše onaj koji će ga izručiti. 65 On dodade: » Zato sam vam ja rekao: Nitko ne može doći k meni ako to nije njemu dano po Ocu. « 66 Otada, mnogi se njegovi učenici okrenuše i prestadoše putovati s njim. 67 Tad Isus reče Dvanaestorici: » A vi, nećete li i vi otići? « 68 Šimun-Petar mu odgovori: » Gospodine, kome bismo mi otišli? Ti imaš riječi o vječnom životu. « 69 A mi, mi smo povjerovali i mi smo saznali da si ti Svetac Božji. « 70 Isus im odgovori: » Nisam li ja taj koji vas je izabrao, vas Dvanaestoricu? a ipak, jedan od vas je đavao! « 71 On tako označi Judu, sina Šimuna Iskariota; jer on bijaše taj koji će ga izručiti, on, jedan od Dvanaestorice.