1. poglavlje

1 Pošto su mnogi poduzeli sastaviti jedno izvješće o događajima ostvarenim među nama, 2 prema onome što su nam prenijeli oni koji bijahu od početka očevidnim svjedocima i koji su postali sluge riječi, 3 učinilo mi se dobrim, meni također, nakon što sam se brižljivo obavijestio o svemu od početaka, napisati za tebe jedno sređeno izvješće, veoma štovani Teofile, 4 da ti možeš ustanoviti pouzdanost poučavanja koja primaš. 5 Bijaše u vrijeme Heroda, kralja Judeje, jedan svećenik imenom Zaharije, iz razreda Abijavljeva; njegova žena pripadaše potomstvu Aaronovu i zvaše se Elizabeta. 6 Oboje bijahu pravedni pred Bogom i slijeđaše sve zapovijedi i pravila Gospodova na jedan besprijekoran način. 7 Ali, oni ne imaše djeteta, jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje bijahu poodmakle dobi. 8 Dođe za Zaharija vrijeme služiti pred Bogom prema redu u razredu; 9 slijedeći običaj svećenstva, on bi određen ždrijebom za ponuditi tamjan u unutrašnjosti svetišta Gospodovog. 10 Sva množina naroda bijaše u molitvi napolju u vrijeme nuđenja tamjana. 11 Tada mu se ukaza anđeo Gospodov, stojeći s desna oltara za tamjan. 12 Vidjevši ga, Zaharije bi zbunjen i strah ga spopadne. 13 Ali, anđeo njemu reče: »Ne boj se, Zaharije, jer molba ti je uslišana. Tvoja žena Elizabeta rodit će ti jednog sina i ti ćeš mu nadjenuti ime Ivan. 14 Bit ćeš radostan i veseo i mnogi će se radovati njegovom veselju. 15 Jer, on će biti velik pred Gospodom; on neće piti ni vina ni prevrelih pića i bit će on ispunjen Duhom Svetim od utrobe svoje majke. 16 On će mnogo sinova Izraelovih predvesti njihovom Bogu; 17 i ići će on ispred pod pogledom Božjim; s duhom i silom Ilijinom, za vratiti srce otaca prema njihovoj djeci i navesti pobunjenike misliti kao pravednici, da se odgoji za Gospoda jedan narod pripremljen. « 18 Zaharije reče anđelu: » Kako ću ja to znati? Jer ja sam jedan starac, a i moja je žena poodmakle dobi. « 19 Anđeo mu odgovori: Ja sam Gabrijel koji bude pred Bogom. Ja sam bio poslan da ti govorim i najavim ovu dobru vijest. 20 Eh dobro, ti ćeš zanijemjeti i nećeš više moć govoriti sve do dana kada će se to ostvariti, jer nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme. « 21 Narod očekivaše Zaharija i čuđaše se koliko se zadržao u svetištu. 22 Kad iziđe, on im ne mogaše govoriti i oni razumješe da bijaše jedno viđenje u svetištu; on davaše znakove i ostade nijem. 23 Kad dođe kraj njegove službe, on se vrati kući. 24 Nakon toga njegova žena Elizabeta ostade trudna; tijekom pet mjeseci ona se skrivaše; govoraše sebi: 25 Evo što je za mene učinio Gospod u vrijeme kad je bacio oči na mene za učiniti kraj onome što je činilo sramotu moju pred ljudima. « 26 Šestog mjeseca, anđeo Gabrijel bi poslan od Boga u jedan grad u Galileji imenom Nazaret, 27 jednoj mladoj djevojci danoj na udaju jednom čovjeku imenom Josip, iz obitelji Davidove; ta mlada djevojka zvala se Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: » Budi radosna, ti koja imaš milost Božju, Gospod je s tobom. « 29 Na te riječi, ona bi veoma uzbuđena, i pitaše se što bi mogao značiti taj pozdrav. 30 Anđeo joj reče: » Ne boj se, Marijo, jer ti si našla milost kod Boga. 31 Evo ti ćeš biti trudna, rodit ćeš jednog sina i dat ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se sin Sve-Višnjeg. Gospodin Bog njemu će dati prijestolje Davida, oca njegovog; 33 on će zauvijek vladati nad obitelji Jakovljevom, i vladavina njegova neće imati kraja. « 34 Marija reče anđelu: » Kako će se to dogoditi pošto sam ja djevica? « 35 Anđeo joj odgovori: » Duh Sveti doći će na tebe i sila Sve-Višnjeg prekrit će te sjenom svojom; to je ono zbog ćega će onaj koji će biti rođen bit će svet i bit će nazvan Sin Božji. 36 A evo i Elizabeta, tvoja rodica, ona je također noseća s jednim sinom u svojoj starosti i ona je u svom šestom mjesecu, ona koja se zvaše nerodna, 37 jer ništa nije nemoguće Bogu. « 38 Marija tada reče: » Ja sam sluškinja Gospodinova. Nek' se sve zbude za mene kako si ti to rekao! « A anđeo ju napusti. 39 U ono vrijeme, Marija u hitnji pođe u gornji kraj, u jedan grad u Judi. 40 Ona uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. 41 A, dok Elizabeta slušaše pozdrav Marijin, dijete poskoči i njenoj utrobi i Elizabeta bi ispunjena Duhom Svetim. 42 Ona ispusti jedan snažan krik i reče: » Blagoslovljenija ti si nego sve žene, blagoslovljen također je plod utrobe tvoje! 43 Kako mi je to dano da dođe k meni majka Gospodina mog? 44 jer za vrijeme tvojeg pozdravljanja zazvonilo je u mojim ušima, evo je dijete poskočilo od radosti u utrobi mojoj. 45 Sretna ona koja je vjerovala: ono što joj je bilo rečeno od strane Gospodinove ispunit će se! « 46 Tad Marija reče: » Moja duša slavi Gospodina 47 a duh moj je ispunjen veseljem zbog Boga, Spasitelja Mog, 48 jer je usmjerio svoj pogled na poniznu svoju sluškinju. Da, od sada, sva pokoljenja sretnom mene će proglašavati, 49 jer Sve-Mogući je za mene velike učinio stvari: sveto je Ime njegovo. 50 Njegova se dobrota pruža iz naraštaja u naraštaj na one koji njega se boje. 51 On je posredovao svom snagom svoje ruke: raspršio ljude osionih misli; 52 zbacio moćnike s njihovih prijestolja i uzdigao ponizne; 53 ogladnjele, njih je ispunio dobrima a bogate, njih je otpustio praznih ruku. 54 Došao je on u pomoć Izraelu sluzi svom uspomen svoje dobrote, 55 kao što bijaše rekao očevima našim, za ljubav Abrahamu i potomstvu njegovu zauvijek. « 56 Marija proboravi s Elizabetom otprilike tri mjeseca, po tom se vrati kući. 57 Elizabeti dođe vrijeme kad trebaše rađati i ona donese na svijet jednog sina. 58 Njeni susjedi i njeni roditelji sazndoše da Gospodin nju bijaše ispunio svojom dobrotom i oni se radovaše s njom. 59 A, osmog dana, oni dođoše radi obrezanja djeteta i htjedoše ga nazvati kao oca njegovog, Zaharije. 60 Tad njegova majka uze riječ: » Ne, reče ona, on će se zvati Ivan. « 61 Oni joj rekoše: » Nema nikog u tvojoj rodbini da nosi to ime. « 62 I oni davaše znakove ocu za doznati kako on htijaše nazvati ga. 63 On zaiska jednu pločicu u napisa ove riječi: » Njegovo je ime Ivan «; i svi bijahu iznenađeni. 64 U tren, njegova usta i njegov jezik bijahu oslobođeni i on govoraše blagosiljajući Boga. 65 Tad strah zahvati sve koji stanovaše uokolo; i u gornjem kraju cijele Judeje govoraše se o tim događajima. 66 Svi oni koji ih doznaše zapamtiše ih usrcu; oni sebi govoraše: » Što će dakle biti to dijete? « I uistinu ruka Gospodonova bijaše s njim. 67 Zaharije, njegov otac, bi ispunjen Duhom Svetim i prorokova ovim riječima: 68 »Blagoslovljen budi Gospod, Bog Izraelov, jer je pohodio narod svoj, izvršio oslobođenje njegovo; 69 i poribavio nam jednu snagu spase nja u obitelji Davida, sluge svog. 70 To je što on bijaše najavio ustima nekadašnjih svetih proroka; 71 jedno spasenje koje nas oslobađa od neprijatelja naših i ruku svih onih koji nas mrze. 72 On je iskazao svoju dobrotu prema očevima našim i sjetio se svogsvetog saveza, 73 prisega koju je načinio Abrahamu, našem ocu: dodijelio nam je 74 nakon što nas je oteo iz ruku neprijateljima, da mu služimo bez straha obred naš 75 u pobožnosti i pravednosti pod pogledom njegovim, tijekom svih dana naših. 76 A ti, dijete maleno, ti ćeš biti nazvan prorok Sve-Višnjeg, jer ti ćeš hoditi naprijed pod pogledom Gospodovim, za pripraviti putove njegove, 77 za dati njegovom narodu saznanje spasa po oprostu grijehova. 78 To je učinak njegove ogromne dobrote našeg Boga: zahvaljuj ući njoj pohodila nas je s istoka zvijezda došla s visine. 79 Ona se prikazala onima koji se nalaze u tminama i sjeni smrti, da bi vodila naše korake na putu mira. « 80 Što se tiče djeteta, ono je raslo i duh se njegov snažio; i bi ono u pustinjama sve do dana svojeg očitovanja u Izraelu.