2. poglavlje

1 A, u ono vrijeme, pojavi se jedna zapovijed Cezara Augusta za popis sveg svijeta. 2 Taj prvi popis zbio se u vrijeme kad Kvirinije bi upravitelj Sirije. 3 Svi idoše dati se popisati, svaki u svom vlastitom gradu; 4 Josip također uziđe iz grada Nazareta u Galileji do grada Davidova koji se zvaše Betlehem u Judeji, jer bijaše iz obitelji i iz potomstva Davidova, 5 za dati se popisati sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna. 6 A, dok oni bijahu ondje, dođe dan kad ona trebaše roditi; 7 ona rodi svog sina prvijenca, povi ga u pelene i položi u jedne jasle, jer ne bijaše mjesta za njih u gostinjskoj dvorani. 8 Bijaše u istom kraju pastira koji živješe u poljima i stražariše tijekom noć pokraj svojeg stada. 9 Anđeo Gospodov se pojavi pred njima, slava Gospodova ih prekri svjetlošću i oni biše zahvaćeni jednim velikim strahom. 10 Anđeo im reče: Ne bojte se, jer evo, ja vam dolazim najaviti jednu dobru vijest, koja će biti velika radost za sav narod: 11 Danas vam je rođen, u gradu Davidovu, jedan Spasitelj koji je Krist Gospodin; 12 a evo znaka koji vam je dan: vi ćete naći novorođenče uvijeno u pelene u jednim jaslama. « 13 Najednom s anđelom bi nebeska vojska u mnoštvu koja pjevaše hvalospjeve Bogu i govoraše: 14 » Slava Bogu na najvišem od nebesa i na zemlji mir ljudima, njegovim milima. « 15 A, kad anđeli ih napustiše otišavši u nebo, pastiri rekoše između sebe: » Hajdemo dakle sve do Betlehema i vidimo to što se dogodilo, što nam je Gospod obznanio. « 16 Oni hitro odoše i nađoše Mariju, Josipa i novorođenče ležati u jaslama. 17 Kad su vidjeli, oni obznaniše ono što im je bilo rečeno o tom djetetu. 18 I svi oni koji to čuše biše iznenađeni onim što im rekoše pastiri. 19 Što se ti če Marije, ona zapamti sve te događaje tražeći im smisao. 20 Po tome pastiri se vratiše, pjevaj ući slavu i hvale Bogu za sve ono što bijahu čuli i vidjeli, u skladu s onim što im bijaše bilo najavljeno. 21 Osam dana kasnije, kad dođe čas obrezati dijete, nazvaše ga imenom Isus, kako anđeo njega bijaše nazvao prije začeča njegovog. 22 Potom, kad dođe dan kad, slijedeći Mojsijev zakon, oni trebaše biti očišćeni, oni dovedoše njega u Jeruzalem za predstaviti ga Gospodu, 23 onako kako je pisano u zakonu Gospodovom: Svaki prvorođeni dječak bit će posvećen Gospodu 24 i za ponuditi u žrtvu, slijedeći ono što je rečeno u zakonu Gospodovom, jedan par grlica ili dva mala goluba. 25 A, bijaše u Jezruzalemu jedan čovjek imenom Šimun. Taj čovjek bijaše pravedan i pobožan, on očekivaše utjehu Izraelovu, a Duh Sveti bijaše na njemu. 26 Bijaše njemu objavljeno po Duhu Svetom da neće vidjeti smrti prije no što bude vidio Krista Gospodina. 27 On tada dođe u Templ podstaknut Duhom: i kad roditelji djeteta Isusa dovedoše ga za učiniti ono što Zakon bijaše propisao glede njega, 28 on ga uze u ruke svoje i blagoslovi Boga ovim riječima: 29 » Sada, Učitelju, to je u miru, kako si ti rekao, da ti otpuštaš slugu svog. 30 Jer oči su moje vidjele tvoje spasenje, 31 koje si ti pripravio pred svim narodima: 32 svjetlost za otkrovenje poganima i slava Izraela tvoh naroda. « 33 Otac i majka djetetova bijahu iznenađeni onim što se govorilo o njemu. 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: » On je ondje za pad ili uzdizanje mnogih u Izraelu i za biti jednim znakom osporenim. 35 Tebi samoj jedan će mač rasparati dušu. Tako će biti otkriveni sporovi o dobrima srdaca. « 36 Bijaše također, jedna proročica, Ana, kćer Fanuelova, iz plemena Ašerova. Ona bijaše dobrano uznapredovale dobi; nakon što je živjela sedam godina sa svojim mužem, 37 ona bijaše ostala udovica i bijaše dosegla dob od 84 godine. Ona se ne udaljavaše od Templa, sudjeluj ući u obredu danju i noću postovima i molitvama. 38 Došavši u isti čas, stavila se slaviti Boga i govoriti o djetetu svima onima koji očekivaše oslobođenje Jeruzalema. 39 Kad oni biše ispunili sve što zakon propisivaše, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. 40 Što se tiče djeteta, ono rastijaše i jačaše, svo ispunjeno mudrošću, a milost Božja bijaše na njemu. 41 Njegovi roditelji idoše svake godine u Jeruzalem slaviti Pashu. 42 Kad on imade dvanaest godina, kad oni bijahu uzišli slijedeći običaj blagdana, 43 i kad se na kraju blagdanskih dana vraćaše, mladi Isus ostade u Jeruzalemu, a da to njegovi roditelji nisu opazili. 44 Misleći da on bijaše sa svojim drugovima na putu, oni napraviše jedan dan putovanja prije no što su ga potražili među rodbinom i poznanicima. 45 Ne našavši ga, oni se vratiše u Jeruzalem tražeći ga. 46 Na izmaku trećeg dana oni ga nađoše u Templu, sjedeći u sredini učitelja, slušajući ih i ispitujući. 47 Svi oni koji ga slušaše ushićivaše se umnošću njegovih odgovora. 48 Videći ga, oni biše zaprepašteni i njegova mu majka reče: » Dijete moje, zašto si ti tako postupio s nama? Vidi, tvoj otac i ja, mi te tražimo puni zebnje.« 49 On im odgovori: » Zašto me vi tražite? Niste li znali da je meni biti kod mog Oca? « 50 Ali, oni ne razumješe što je on njima kazao. 51 Potom on siđe s njima za ići u Nazaret; bijaše im on pokoran; a njgova majka čuvaše sve te događaje u srcu svom. 52 Isus napredovaše u mudrosti i u stasu i u milosti kod Boga i kod ljudi.