17. poglavlje

1 Isus reče svojim učenicima: » Neizbježivo je da ima uzroka padu. Ali, nesretan onaj koji donese pad. 2 Bolje mu je da si stavi o vrat jedan žrvanj i da se baci u more nego da prouzrokuje pad makar samo jednog od ovih malenih. 3 Pazite se dobro. Ako te tvoj brat uvrijedi, ukori ga, a ako se ne pokaje, oprosti mu. 4 A ako i sedam puta na dan on tebe vrijeđa i da sedam puta dođe k tebi govoreći: Ja se kajem, oprosti mu. « 5 Apostoli rekoše Gospodinu: » Povećaj u nama vjeru. « 6 Gospodin mu reče: » Da vi zaista imate vjeru, veliku kao zrno gorušice, vi biste rekli ovoj sikomori: Iščupaj se iz korijena idi se zasaditi u more, i ona bi vas poslušala. 7 Koji između vas, ako ima jednog slugu koji ore ili čuva stoku, kaže mu po povratku s polja: Idi brzo sjesti za stol? 8 Neće li mu radije reći: Pripremi meni nešto za pojesti, stani tu da me služiš, dok ja jedem i pijem; a poslije ti ćeš jesti i piti? 9 Ima li zahvalnosti spram tog sluge koji je učinio što mu je bilo zapovjeđeno? 10 Isto, vi također, kad ste učinili sve što vam je bilo zapovjeđeno, recite: Mi smo nečije sluge. Mi smo samo činili što nam je bilo činiti. « 11 A, kad Isus putovaše prema Jeruzalemu, on prođe kroz Samariju i Galileju. 12 Na svom ulasku u selo, desetorica leproznih dođoše njemu u susret. Oni se zaustaviše na odstojanju 13 i podigoše glas prema njemu: » Isuse, gospodaru, smiluj nam se. « 14 Videći ih, Isus im reče: » Hajdete pokazati se svećenicima. « A, dok hodaše, oni biše očišćeni. 15 Jedan između njih, videći da bijaše ozdravljen, vrati se slaveći Boga punim glasom. 16 On se baci licem prema zemlji k nogama Isusovim iskazujući mu zahvalnost; a bijaše to jedan Samarićanin. 17 Tad Isus reče: Niste li sva desetorica izliječena? A devet drugih, gdje su oni? 18 Nije se među njima našao ni jedan za vratiti se iskazati slavu Bogu: samo taj stranac bijaše! « 19 A njemu on reče: » Digni se, idi! Tvoja te vjera spasila. « 20 Farizeji ga pitaše: » Kad će dakle doći vladavina Božja? « On im odgovori: » Vladavina Božja ne dolazi kao jedna vidljiva stvar. 21 Neće se reći: Evo je ili eno je. Naime, vladavina je Božja između vas. « 22 Tad on reče učenicima: » Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti bilo to i samo jedan dan Sina čovjekovog, a vidjeti ga nećete. 23 Reći će vam: Evo ga, eno ga. Ne putujte, ne jurite. 24 Naime, kao munja koja sijevaj ući sine s jednog kraja obzorja na drugi, tako će biti Sin čovjekov u svoj Dan. 25 Ali, prethodno, treba on mnogo prepatiti i biti odbačen od ovog naraštaja. 26 I kako to bi u Noine Dane, tako će to biti i u dane Sina čovjekovog: 27 jelo se, pilo se, ženilo, udavalo se, sve do dana kad Noa uđe u lađu, tad povodanj dođe i sve ih uništi. 28 Ili također, kao što bi u dane Lotove: jelo se, pilo se, kupovalo se, prodavalo se, sadilo se, gradilo se; 29 ali, u dan kad Lot iziđe iz Sodome, Bog dade pasti s neba jednu kišu vatre i sumpora i dade sve pomoriti. 30 Bit će na isti način Dan kad Sin čovjekov se bude otkrio. 31 Taj dan, onaj koji bude na terasi i koji bude imao svoje stvari u kući, nek' ne silazi za uzeti ih; i isto onaj koji bude u polju, nek' se ne vraća natrag. 32 Sjetite se žene Lotove. 33 Tko bude nastojao spasiti svoj život izgubit će ga a tko ga izgubi spasit će ga. 34 Ja vam to kažem, te noć, dva čovjeka bit će na istom krevetu: jedan će biti uzet, a drugi pušten. 35 Dvije žene mljet će zajedno: jedna će biti uzeta druga ostavljena. « 37 Uzimajući riječ, učenici mu zaiskaše: » Gdje je dakle, Gospodin? « On im reče: » Gdje će biti tijelo, skupljat će se lješinari. «