20. poglavlje

1 A, jednog od onih dana, kad Isus poučavaše narod u Templu i najavljivaše Dobru Vijest, naiđoše veliki svećenici i pismoznalci sa starješinama. 2 Oni mu rekoše: » Reci nam temelju kojeg ovlaštenja ti činiš to, ili tko je onaj tko ti je da tu ovlast? « 3 On im odgovori: » Ja vama također, postavit ću jedno pitanje. Recite mi: 4 Krštenje Ivanovo, dolažaše li s neba ili od ljudi? « 5 Oni razmijeniše misli između sebe: » Ako bismo mi rekli: s neba, on bi rekao: Zašto niste povjerovali u njega? 6 A ako mi kažemo: od ljudi, sav će nas narod kamenovati, jer je uvjeren da Ivan bijaše prorok. « 7 Tada oni odgovaraše da ne znaju otkud ono dolazi. 8 A Isus im reče: » Ni ja također, neću vam reći po čijoj ovlasti činim ovo. « 9 I on stade narodu govoriti ovu prispodobu: » Jedan čovjek zasadi vinograd, on ga dade u najam vinogradarima i otputova na dugo vrijeme. 10 Dođe čas, on posla jednog slugu vinogradarima da mu daju njegov dio plodova iz vinograda; ali, vinogradari njega otposlaše izbrazdanog udarcima i praznih ruku. 11 On ponovo posla jednog drugog slugu; njega također, oni izdevetaše, izvrijeđaše i otpustiše praznih šaka. 12 On ponovo posla jednog trećeg slugu; njega također oni raniše i potjeraše. 13 Tad si gospodar vinograda reče: Što učiniti? Ja ću poslati svog predragog sina. On, njega će oni poštovati. 14 Ali, kad ugledaše sina, vinogradari između sebe smisliše: To je baštinik. Ubijmo ga da baština pripadne nama! 15 I izbacivši ga iz vinograda oni ga ubiše. Što će dakle njima učiniti gospodar vinograda? 16 On će doći, uništit će te vinogradare i povjeriti vinograd drugima. « Na te riječi, oni rekoše: » Ne, nikada!« 17 ali Isus, gledaj ući ih u lice, reče im: » Što dakle znači ovaj tekst u Pismu: " Kamen, kojeg su graditelji odbacili, onaj je koji je postao ugaoni kamen? " 18 Svaki čovjek koji padne na tom kamenu bit će skršen, a onaj na koga on padne, njega će zdrobiti. « 19 Pismoznalci i veliki svećenici tražaše kako staviti ruku na njega u istom tom času, ali se bojaše naroda. Oni su dobro razumjeli da se to na njih odnosila ta prispodoba. 20 Budući se namjestili za nadziranje, oni poslavši Isusu doušnike u ulozi pravednika; oni ga htjedoše uloviti u grješci onoga što bi on rekao, da ga izruče u nadležnost i vlasti upravitelja. 21 Oni mu postaviše ovo pitanje: » Učitelju, mi znamo da ti govoriš i poučavaš na točan način, da si nepristran i da poučavaš putove Božje prema istini. 22 Da li je nama dopušteno ili nije plaćati porez Cezaru? « 23 Prozrijevši njihovu podmuklost, Isus im reče: » Pokažite mi jedan srebrnjak. Čije nosi sliku i natpis? « 24 Oni odgovaraše: » Cezarove. « 25 On im reče: » Eh dobro, predajte Cezaru Cezarovo, a Bogu što je Božje. « 26 A oni ne mogaše uhvatiti ga u pogrješci pred narodom u njegovim riječima, i iznenađeni njegovim odgovorom, oni umukoše. 27 Tad mu se približi nekoliko Saduceja. Saduceji osporavaše da ima uskrsnuća. Oni mu postaviše ovo pitanje: 28 » Učitelju, Mojsije je napisao za nas: Ako jedan čovjek ima oženjena brata koji umre bez djece nek' njegovu udovicu i dadne jedno potomstvo, svom bratu. 29 A bijaše sedmero braće. Prvi uzme ženu i umre bez djece. 30 Drugi, 31 potom treći oženiše ženu i i tako svih sedam: oni pomriješe ne ostavivši djece. 32 Konačno žena također umre. 33 Eh dobro, ta žena, na uskrsnuću, kojem od njih bit će ženom, pošto ih je njih sedam imalo za ženu? « 34 Isus im reče: » Oni koji pripadaju ovom svijetu uzimaju žene ili muža. 35 Ali oni koji su osuđeni dostojnima imati udio u budućem svijetu i na uskrsnuću iz mrtvih ne uzimaju žene ni muževe. 36 Zato što ne mogu umrijeti jednaki su anđelima: Oni su sinovi Božji pošto su sinovi uskrsnuća. 37 I da mrtvi trebaju uskrsavati, Mojsije sam je naznačio u izvješću o gorućem grmu, kad on nazva Gospoda Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38 Bog nije Bog mrtvih, već živih, jer svi su živi za njega. « 39 Nekoliko pismoznalaca, uzimajući riječ, rekoše: » Učitelju, ti si dobro govorio. « 40 Jer, oni se ne usudiše ispitivati ga o ničemu. 41 On tada reče: » Kako se može reći da Spasitelj jest sin Davidov, 42 pošto David sam kaže u knjizi Psalama: Gospodin je rekao mom Gospodinu: sjedi meni s desna, 43 dok ja ne napravim od tvojih neprijatelja klupicu pod tvojim nogama? 44 Tako David naziva Gospodina. Dakle, kako je on njegov sin? « 45 On reče učenicima pred svim narodom koji ga slušaše: 46 » Pazite se pismoznalaca koji vole šetkati u svečanim odorama, i koji vole pozdravljanja na javnim mjestima, prva sjedišta u sinagogama, prva mjesta za večerama. 47 Oni koji proždiru dobra udovica pod izlikom dugih molitava, oni će pretrpjeti najstrožu osudu.