6. poglavlje

1 A, jedan drugi šabat, kako on prelaziše poljem žita, njegovi učenici trgaše klasove, trljaj ući ih u rukama svojim i jedoše ih. 2 Nekolicina farizeja rekoše: » Zašto vi činite ono što nije dopušteno, na dan šabata? « 3 Isus im odgovori: » Vi niste čuli čak ono što učini David kad bi gladan, on i njegovi drugovi? 4 Kako on uđe u kuću Božju, uze kruhove od milodara, jede ih i dade svojim drugovim: ti kruhovi koje nitko nema pravo jesti, izuzevši svećenike i to oni sami? « 5 I on im govoraše: » Gospodar je on šabata, Sin čovjekov. « 6 Jedan drugi dan šabata, on uđe u sinagogu i poučavaše; bijaše ondje jedan čovjek čija desna ruka bijaše oduzeta. 7 Pismoznalci i farizeji promatraše Isusa da vide hoće li činiti ozdravljenja u dan šabata,da bi pronašli čime ga optužiti. 8 Ali, on poznavaše njihova umovanja; on reče čovjeku koji imaše oduzetu ruku: » Ustani i stani ondje u sredinu. « On se diže i ostade stojati. 9 Isus im reče: » Ja vas pitam da li je dopušteno u dan šabata činiti dobro ili činiti zlo, spasiti jedan život ili ga upropastiti. « 10 I gledajući njih sve uokolo, on reče čovjeku: » Ispruži ruku. « On to učini i njegova ruka bi iscijeljena. 11 Oni biše puni gnjeva i govoraše međusobno o tome što bi mogli učiniti Isusu. 12 U one dane, Isus ode u planinu za moliti i provede noć moleći Boga; 13 potom, kad je svanuo dan, on pozva svoje učenike i izabra ih dvanaestoricu kojima dade im naziv - apostoli: 14 Šimun, kojem dade ime Petar, Andrija, njegov brat, Jakov, Ivan, Filip, Bartolomej, 15 Matija, Toma, Jakov sin Alfeje, Šimun kojeg su zvali Zelot, 16 Juda, sin Jakovljev i Juda Iskariot koji postade izdajnikom. 17 Silazeći s njima, on se zaustavi na jednom ravnom mjestu s jednim velikim mnoštvom svojih učenika i jednom velikom množinom naroda iz sve Judeje Jeruzalema i primorja uz Tir i Sidon; 18 oni bijahu došli slušati ga i dati se izliječiti od svojih bolesti; oni koji bijahu opsjednuti nečistim duhovima bijahu ozdravjani; 19 i sve mnoštvo tražiše dodirnuti ga, jer jedna velika sila izlaziše iz njega i on ozdravljaše svakoga. 20 Tada, dižući oči k svojim učenicima, Isus reče: » Sretni vi, siroti: kraljevstvo Božje vaše je. 21 Sretni, vi koji ste gladni sada: jer, bit ćete nasićeni. Sretni, vi koji plačete sada: smijat ćete se vi. 22 Sretni ste vikad ljudi koji vas mrze, kad vas odbacuju, i kad vas vrijeđaju i zabranjuju vaše ima kao besramno, zbog Sina čovjekovog. 23 Radujte se onom danu tamo i poskakujte od radosti, jer evo, vaša je naknada velika u nebu; na takav isti način njihovi očevi postupaše s prorocima. 24 Ali, nesretni, vi bogati: vi posjedujete svoju utjehu. 25 Ali, nesretni, vi koji ste siti sada: gladni ćete biti. Nesretni, vi koji se smijete sada: bit ćete u žalosti i plakat ćete. 26 Nesretni ste vi kad svi ljudi govore dobro o vama: to je naime onako kako su očevi njihovi postupali s prorocima. 27 Ali, ja vam kažem, vama koji me slušajte: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, 28 blagosiljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas kleveću. 29 Onome tko te udari po jednom obrazu, pruži još i drugi. Onome tko ti uzme ogrtač, ne odbij ni tunike svoje. 30 Onome tko ti zaište, podaj, a onome tko ti uzme dobro tvoje ne potražuj natrag. 31 A kako hoćete da ljudi postupaja prema vama, postupajte vi isto prema njima. 32 Ako vi volite one koji vas vole, koje li zahvalnosti? Jer grješnici također vole one koji njih vole. 33 A, ako vi činite dobro onima koji vama čine dobro, koje li zahvalnosti? Grješnici i sami čine toliko. 34 A, ako vi pozajmljujete onima kojima se nadate da će vam vratiti, koje li zahvalnosti? Čak i grješnici pozajmljuju grješnicima da im se vrati jednaka vrijednost? 35 Već vi volite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte ne nadaj ući se ničem zauzvrat. Tad će vaša naknada velika biti, i vi ćete biti sinovi Sve-Višnjega, jer on je dobar, on, za nezahvalnike i opake. 36 Budite darežljivi kao Otac vaš što je darežljiv. 37 Ne postavljajte se za suce i nećete biti suđeni, ne osuđujte i nećete biti osuđeni, ispunite i bit će vam ispunjeno. 38 Dajite i davat će vam se: to je jedna dobra mjera, nagomilana, protresena, obilna sasut će vam, se u skut vaše odjeće, jer mjera kojom ste se vi služili jest ona kojom će se mjeriti za vas. « 39 On im također reče jednu prispodobu: » Jedan slijepac moželi slijepca voditi? Neće li obojica pasti u rupu? 40 Učenik nije iznad učitelja svog, već svaki dobro obrazovani učenik bit će kao učitelj njegov. 41 Što ti imaš gledati slamku koja je u oku tvom bratu? A greda koja je u tvom vlastitom oku, ti nju ne opažaš? 42 Kako ti možeš reći bratu svom: Brate, čekaj. Da izvadim slamku iz tvog oka, ti koji ne vidiš gredu koja je u tvom? Čovječe izopačenog suda, izvadi najprije gredu iz svog oka! I tad ćeš ti jasno vidjeti za izvaditi slamku koja je u oku brata tvog. 43 Nema dobrog stabla koji daje bolestan plod, niti što više bolesnog stabla koje daje jedan dobar plod. 44 Svako se drvo, naime, prepoznaje po plodu njegovom: nema na grmu trnja branja smokava, ni na kupini berbe grožđa. 45 Dobar čovjek, iz riznice dobra u svom srca, vadi dobro, a zao, iz zle riznice svoje, izvlači zlo; jer ono što usta kažu to je ono što se iz srca prelijeva. 46 A zašto me vi zovete Gospodine, Gospodine a ne činite ono što vam ja kažem? 47 Svaki čovjek koji dođe k meni, koji čuje moje riječi i koji ih primijenjuje, ja ću vam pokazati čemu je usporediv. 48 On je usporediv jednom čovjeku koji gradi kuću: on je izdubio, išao je u dubinu i postavio temelje na stijeni. Naiđe povodanj, bujice se bace protiv te kuće, ali ju nisu mogle uzdrmati, jer bijaše dobro sagrađena. 49 Ali, onaj koji čuje i ne primijeni usporediv je jednom čovjeku koji je sagradio jednu kuću na tlu, bez temelja: bujica se bacila protiv nje i smjesta se ona srušila, i uništenje je te kuće bilo potpuno. «