7. poglavlje

1 Kad Isus bi završio sve svoje predavanje pred narodom on uđe u Kafarnaum. 2 Jedan centurion imaše jednog roba bolesnog na smrt, kojeg mnogo cijeniše. 3 Budući čuo govoriti o Isusu, on posla k njemu nekoliko uglednih Židova da ga zamole doći spasiti njegovog roba. 4 Kad su stigli kod Isusa, ovi ga uporno preklinjaše i govoraše: 5 »On zaslužuje da mu to učiniš, jer on voli naš narod i on je taj koji nam je sagradio sinagogu.« 6 Isus putovaše s njima i već bijaše nedaleko kuće njegove kad centurion posla prijatelje za reći mu: » Gospodine, ne muči se toliko, jer nisam ja dostojan da ti uđeš pod krov moj. 7 Zato ja također nisam ocijenjen slobodnim doći k tebi; već izreci jednu riječ i da moj sluga bude iscijeljen. 8 Tako ja, koji sam pod jednom vlašću, s vojnicima pod mojim zapovjedništvom, i ja kažem jednom: Idi i on ode, jednom drugom: Dođi i on dođe, i mom robu: Učini to i on to učini. « 9 Slušajući te riječi, Isus bi pun udivljenja za njega; on se okrenu prema mnoštvu koje ga slijeđaše i reče: » Ja vam kažem, čak u Izraelu, ja nisam našao jedna takve vjere. « 10 I po povratku u kuću izaslanici nađoše roba u dobrom zdravlju. 11 A, Isus se potom nađe u jednom gradu zvanom Nain. Njegovi učenici putovaše s njim, kao i jedno veliko mnoštvo. 12 Kad on stiže blizu gradskih vrata, upravo sahranjivaše jednog mrtvaca ondje, jednog sina jedinca čija majka bijaše udovica, a jedno pozamašno mnoštvo iz grada praćaše nju. 13 Gledajući ju, Gospod joj se smilova i reče joj: » Ne plači. « 14 On se primaknu i dotaknu nosila; oni koji ga nosaše zaustaviše se; a on reče: » Mladiću, ja ti zapovijedam, probudi se. « 15 Tada umrli sjedne i stade govoriti. A Isus ga vrati majci njegovoj. 16 Svi biše zahvaćeni strahom, i iskazaše slavu Bogu govoreći: » Jedan se veliki prorok podigao među nama i Bog je posjetio narod svoj. « 17 I ta se priča o Isusu raširi po svoj Judeji i u svakom kraju. 18 Učenici Ivanovi izvijestiše sve te događaje svojem učitelju; a on, obraćajući se dvojici svojih učenika, 19 posla njih k Gospodinu za pitati ga: » Jesi li ti Onaj koji dolazi ili mi trebamo čekati jednog drugog? « 20 Stigavši k Isusu, ti ljudi mu rekoše: » Ivan Krstitelj nas je poslao k tebi za pitati te: Jesi li ti Onaj koji dolazi, ili mi trebamo čekati jednog drugog? « 21 U taj čas Isus izliječi mnogo ljudi od bolesti, nedostataka i zlih duhova i dade vid mnogim slijepcima. 22 Potom on odgovori izaslanicima: » Idite izvijestiti Ivana o onome što ste vidjeli i čuli: slijepi ponovo vide, hromi hodaju, leprozni su očišćeni a gluhi čuju, mrtvi uskrsavaju, dobra vijest je objavljena sirotima, 23 a sretan je onaj koji ne bude pao zbog mene. « 24 Kad izaslanici biše otišli, Isus stade mnoštvu govoriti o njemu: » Što ste vi išli gledati u pustinji? Jednu trstiku uzbibanu vjetrom? 25 Dakle, što ste išli gledati? Jednog čovjeka odjevenog u otmjenu odjeću? Ali, oni koji su došli odjeveni u raskošnu odjeću i koji življaše u raskoši nalaze se u kraljevskim palačama. 26 Dakle, što ste vi išli gledati? Jednog proroka? Da, ja vam to kažem, i više no proroka. 27 To je on za kojeg je rečeno: Evo, ja šaljem svog glasonošu pred tobom; on će pripraviti put tvoj pred tobom. 28 Ja vam to kažem, između onih koji su rođeni od jedne žene, nitko nije već od Ivana; a međutim najmanji u Kraljevstvu Božjem već je od njega. 29 Sav narod, slušaj ući ga i čak ubirači poreza priznali su pravdu Božju dajući se pokrstiti krštenjem Ivanovim. 30 Ali, farizeji i zakonoznalci su odbili su nakanu koju Bog imade za njih, ne dajući mu se krstiti. 31 Kome dakle, ću usporediti ljude ovog naraštaja? Kome su oni usporedivi? 32 Oni su usporedivi djeci koja sjede na trgu i dovikuju jedna drugu govoreći: Mi smo svirali frulom, a vi niste plesali; mi smo zapjevali jednu pjesmu žalobnu, a vi niste plakali. 33 Naime, Ivan Krstitelj došao je, on ne jede kruha i ne pije vina, a vi kažete: izgubio je on glavu. 34 Sin čovjekov je došao, on jede, on pije, a vi kažete: Evo proždrljivca i pijanca, prijatelja ubirača poreza i grješnika. 35 Ali, mudrost bijaše priznata pravednom od sve svoje djece. « 36 Jedan farizej ga pozvati jesti s njim; on uđe u kuću farizejevu i sjede k stolu. 37 Naiđe jedna žena iz grada koja bijaše grješnica; ona bijaše doznala da on bijaše za stolom u kući farizejevoj. Donoseći jednu alabastrenu bočicu za miris 38 prilazeći otpozadi, sve u plaču, k nogama Isusovim, ona stade oblijevati noge njegove suzama; ona ih obrisa svojim kosama, pokri ih cjelovima i prosu miris na njih. 39 Videći to farizej koji bijaše njega pozvao reče u sebi: » Da taj čovjek bijaše prorok, on bi znao tko je žena koja ga dodiruje: a ona je: grješnica. « 40 Isus uze riječ i reče mu: »Šimune, imam ti nešto reći.« »Govori, Učitelju «, reče on. 41 Jedan vjerovnik imaše dva dužnika; jedan mu dugovaše 500 srebrnjaka, drugi 50. 42 Kako oni ne imadoše čime nadoknaditi dug, on im obojici oprosti njihov dug. Koji od te dvojice će ga više voljeti? « 43 Šimun odgovori: » Ja mislim, onaj koji kojem je oprostio već dug. « Isus mu reče: » Dobro si prosudio.« 44 I okreći ući se prema ženi, on reče Šimunu: » Vidiš ovu ženu. Ja sam ušao u tvoju kuću: ti mi nisi sasuo ni vode na noge, ali ona, ona je oprala moje noge suzama i obrisala ih svojim kosama. 45 Ti mi ni cjelova nisi dao, ali ona, otkad je ušla ona nije prestala obasipati moje noge cjelovima. 46 Ti nisi prosuo mirisno ulje na moju glavu, ali ona, ona je prosula miris na noge moje. 47 Ako ti ja izjavim da su njeni grijesi toliko brojni bili oprošteni, to je zato što je ona pokazala mnogo ljubavi. Već, onaj kome se oprašta malo, malo i pokazuje ljubavi.« 48 On reče ženi: » Tvoji su grijesi bili oprošteni. « 49 Uzvanici stadoše govoriti u sebi: » Tko taj čovjek koji ide sve do opraštanja grijehova? « 50 Isus reče ženi: » Tvoja te vjera spasila. Idi u miru.«