8. poglavlje

1 A, zatim, Isus putovaše kroz gradove i sela; on objavljivaše i obznanjivaše dobru vijest o vladavini Božjoj. Dvanaestorica bijahu s njim, 2 i također žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija, zvana Magdala, iz koje bijaše izišlo sedmoro zlih duhova, 3 Ivana, žena Herodova nadstojnika Huza, Suzana i mnogo drugih koji njih pomagaše svojim dobrima. 4 Kako se sastala jedno veliko mnoštvo a dolažaše k njemu iz svih gradova, on reče u prispodobi: 5 » Sijač je izišao za sijati sjeme. Kako on sijaše, zrno je palo na rub puta; gazilo ga se i ptice su nebeske sve pojele. 6 Drugo je zrno palo na kamen; proklijalo je i sasušilo se, zbog manjka vlažnosti. 7 Drugo je zrno palo u sred trnja; klijajući s njim trnje ga je zagušilo. 8 Drugo je zrno palo u dobru zemlju; proklijalo je ono i donijelo plod stostruko. « Na što Isusu uzviknu: » Onaj tko ima uši za slušati, nek' čuje! « 9 Njegovi ga učenici upitaše što znači ta prispodoba. 10 On reče: » Vama je dano poznavati tajne kraljevstva Božjeg; ali, za druge, to se daje u prispodobama, da gledaju i ne vide i da slušaju a ne razumiju. « 11 A evo što znači prispodoba: sjeme, to je riječ Božja. 12 Oni koji su na rubu puta, to su oni koji čuju, potom dođe đavao i otme im riječ iz srca njihovog, iz straha da ne povjeruju i ne budu spašeni. 13 Oni koji su na kamenu, to su oni koji s radošću prime riječ kad ju čuju; ali, oni nemaju korijenja: za jedan čas oni povjeruju, alu u času kušnje oni ju napuste. 14 Ono koje je palo u trnje, to su oni koji čuju i koji, zbog briga, bogatstva i zadovoljstava života budu ugušeni u tijeku puta i ne stignu do svoje zrelosti. 15 Ono koje je u dobroj zemlji, to su oni koji čuju riječ u srcu odanom i dobrom, koji ju zapamte i donose plod s mnogo ustrajnosti. 16 Nitko ne pali jednu lampu da bi ju prekrio ćupom ili stavio pod krevet; već se ona stavlja na postolje da bi oni koji ulaze vidjeli svjetlost. 17 Jer, nema ničeg tajnog što neće izići na vidjelo, ništa skriveno koje ne treba biti znano i izići na znanje. 18 Posvetite dakle pažnju načinu na koji slušate. Jer onome koji ima, bit će dano; a onome koji nema, čak i ono što vjeruje da ima bit će mu oduzeto. 19 Njegova majka i njegova braća stigoše blizu njega, ali mu ne mogoše prići zbog mnoštva. 20 Javiše njemu: » Tvoja majka i tvoja braća su vani; hoće te vidjeti. « 21 On im odgovori:» Moja majka i moja braća, to su oni koji slušaju riječ Božju i koji ju primijenjuju. « 22 A, jednog dana on se uspne u barku sa svojim učenicima; on im reče: » Pređimo na drugu obalu jezera «, i oni se otisnuše na pučinu. 23 Dok oni plovljaše, Isus zaspe. Jedan vihor se obori na jezero; barka se napuni i oni se nađoše u opasnosti. 24 Oni mu se primaknuše i probudiše ga govoreći: » Učitelju, učitelju, izgibosmo! « On se probudi, zaprijeti vjetru i valovima: ovi se stišaše i nastade tišina. 25 Potom im on reče:» Gdje je vaša vjera? « Obuzeti strahom, oni se začudiše i govoraše međusobno: » Tko je, dakle on, da čak vjetrovima i valovima zapovijeda i da mu se ovi pokoravaju? « 26 Oni dosegoše gergezenijanski kraj koji je sučelice Galileji. 27 Kako on siđe na tle, dođe mu u susret jedan čovjek iz grada koji imaše zloduhe. Već dugo vremena on više nije nosio odjeće i nije stanovao u kući već u grobovima. 28 Pri pogledu na Isusa, on mu se baci pred noge ispuštaj ući krikove i reče jednim snažnim glasom: U što se ti miješaš, Isuse, Sine Sve-Višnjeg? Ja te molim, ne muči me. « 29 Isus naime zapovijedaše nečistom duhu da iziđe iz tog čovjeka. Jer dosta puta ga se ovaj domagaše; vezalo ga se lancima i bukagijama; ali, on bi slomio sveze i bivao nagnam zloduhom u pusta mjesta. 30 Isus ga ispitivaše: » Koje je tvoje ime? « » Legija «, odgovori on, jer brojni demoni bijahu ušli u njega. 31 A oni ga preklinjaše da im ne zapovjedi otići u ponor. 32 A bijaše ondje jedno krdo svinja koje je paslo na planini. Zlodusi preklinjaše Isusa da im dopusti ući u svinje. On im to dopusti. 33 Zlodusi iziđoše iz čovjeka, uđoše u svinje i krdo se sunovrati s visine strmine i jezero i utopi se. 34 Kad vidješe što se dogodilo, čuvari pobjegoše i izvijestiše o događaju u zaseocima. 35 Ljudi dolažaše onamo vidjeti što se bijaše dogodilo. Oni stigoše kod Isusa i nađoše, sjedjeti do njegovih nogu, čovjeka iz kojeg bijahu izišli zlodusi, koji bijaše odjenut i pri zdravom razumu, i biše oni zahvaćeni strahom. 36 Oni koji bijahu vidjeli ispričaše im kako, onaj koji bi bjesomučan, bijaše bio spašen. 37 Tada, svo pučanstvo oblasti Gergezenijanaca zamoli Isusa da se udalji od njih, jer oni bijahu zahvaćeni jednim velikim strahom; a, on se uspne u barku i vrati se. 38 Čovjek kojeg bijahu napustili Zlodusi moljaše ga; iskaše da bude s njim. Ali, Isus ga otpusti govoreći: 39 » Vrati se svojoj kući i ispričaj sve što je Bog učinio za tebe. « A čovjek ode, obznanjujući po svem gradu sve što Isus bijaše učinio za njega. 40 Po svom povratku, Isus bi dočekan od mnoštva, jer svi bijahu došli čekati ga. 41 Kad evo stiže jedan čovjek imenom Jairos; on bijaše poglavar sinagoge. Pavši k nogama Isusovim, on ga preklinjaše da dođe kući njegovoj, 42 jer imaše on kćer jedinicu, otprilike od 12 godina, koja bijaše na samrti. Dok se Isus ondje nalaziše, mnoštvo ga toliko pritijesni da ga je gotovo zagušilo. 43 Bijaše ondje jedna žena koja je patila od krvoliptanja otprije dvanaest godina; ona bijaše potrošila sve što je imala na liječnike, a nitko ju ne mogaše izliječiti. 44 Ona se približi s traga, dodirnu resu na njegovoj odjeće i, u isti čas njeno krvoliptanje se zaustavi. Isus upita: » Tko me dodirnuo? « 45 Kako se svi braniše, Petar reče:» Učitelju, to su ljudi koji te stežu i pritišću. « 46 Ali, Isus reče:» Netko me dodirnuo, ja sam osjetio da jedna snaga bijaše izišla iz mene. « 47 Videći da nije mogla proći neopažena, žena dođe i drhteći pade k nogama njegovim; ona ispriča pred svim narodom iz kojeg razloga bijaše ga dodirnula, i kako istog časa bijaše izliječena. 48 Tad joj on reče: » Kćeri moja, tvoja te vjera spasila. Idi u miru. « 49 On još govoraše kad stiže od poglavara sinagoge netko tko reče: » Tvoja kćer je umrla. Ne dodijavaj više učitelju.« 50 Ali Isus, koji to bijaše čuo reče Jairosu: » Ne boj se; samo vjeruj i ona će biti spašena. « 51 Po svom dolasku u kuću, on pusti ući sa sobom samo: Petra, Ivana i Jakova, s ocem i majkom djetetovom. 52 Svi plakaše i žališe nad njom. Isus reče: » Ne plačite, ona nije umrla, ona spava. « 53 A oni se sprdaše s njim, jer znaše ona i da ona bijaše mrtva. 54 Ali on, uzevši njenu ruku, pozva ju: » Dijete moje, probudi se. « 55 Njen se duh povrati i ona se istog časa diže. I on zapovjedi da joj daju jesti. 56 Njeni roditelji biše zaprepašteni; a on im zapovijedi da nikom ne govore što se dogodilo.