9. poglavlje

1 Budući sakupio Dvanaestoricu, on im dade moć i ovlaštenje nad svim zlodusima i dade im liječiti bolesti. 2 On ih posla obznanjivati vladavinu Božju i činiti ozdravljenja, 3 i on im reče: » Ne uzimajte ništa za put, ni štap, ni vreći, ni kruha, ni novca; ne posjedujte čak ni jedan dvije tunike. 4 U koju kuću uđete, ondje ostanite. Odande ćete ponovo krenuti. 5 Ako li vas ne prime, napuštaj ući taj grad otresite prašinu sa stopala svojih: to će biti svjedočenje protiv njih. « 6 Oni pođoše i iđaše iz sela u selo, obznanjujući dobru vijest i čineći iscjeljenja posvuda. 7 Herod tretrarh doznade sve što se dogodilo i bijaše uznemiren onim što neki govoraše da Ivan bijaše uskrsnuo od mrtvih, 8 drugi da se Ilija bijaše pojavio, drugi da jedan, nekadašnji prorok bijaše uskrsnuo. 9 Herod reče: » Ivan, ja osobno dadoh ga pogubiti. Ali, tko je ovaj ovdje, o kojem ja čujem govoriti te stvari. « I ona tražaše vidjeti ga. 10 Po svojem povratku apostoli ispričaše Isusu sve što bijahu učinili. On ih odvede i povuče se u stranu pokraj jednog grada nazvanog Betsaida. 11 Saznavši, mnoštvo ga slijeđaše. Isus ih dočeka; on im govoraše o vladavini Božjoj i on ozdravljivaše one koji to trebaše. 12 Ali, dan poče opadati. Dvanaestorica se primaknuše i rekoše mu: » Otpusti mnoštvo; nek' idu smjestiti se i sela i zaseoke okoline i nek' si nađu jesti, jer mi smo ovdje u jednom pustom mjestu. « 13 Ali, on im reče: » Dajte im jesti vi sami. « Tad im oni rekoše: Mi nemamo više od pet kruhova i dvije ribe… osim da sami odemo kupiti živež za sav taj narod. « 14 Bijaše tu; naime, oko 5.000 ljudi. On reče svojim učenicima: » Dajte ih smjestiti po grupama od po pedeset. « 15 Oni učiniše tako i sve ih smjestiše. 16 Isus uze pet kruhova i dvije ribe i, dižući svoj pogled prema nebu, on izgovori blagoslov, prelomi ih, i dade ih učenicima za ponuditi ih mnoštvu. 17 Oni jeđaše i biše svi nasićeni; i odnesoše ono što im ostade u komadima: dvanaest košarica. 18 A, kako on bijaše u molitvi po strani, učenici bijahu s njim, a on ih ispitivaše: » Tko sam ja po riječima mnoštva? « 19 Oni odgovoraše: » Ivan Krstitelj; za druge, Ilija; za druge, ti si prorok nekadašnji koji je uskrsnuo. « 20 On im reče: » A vi, tko, kažete vi da sam ja? « Petar, uzimajući riječ, odgovori: » Krist Božji. « 21 A on, strogo, zapovijedi im da ga ne kažu nikom, 22 objašnjavajući: » Treba Sin čovjekov prepatiti mnogo, biti odbačen od starješina, velikih svećenika i pismoznalaca, da bude usmrćen i da, trećeg dana, on uskrsne. « 23 Potom on reče svima: » Ako netko hoće doći u moju sljedbu, nek se odrekne samog sebe i uzme svoj križ svaki dan, i nek' me slijedi. 24 Naime, tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; ali, tko izgubi život zbog mene, spasit će ga. 25 I koju korist čovjek imat će da sekne sav svijet, ako sebe izgubi ili uništi? 26 Jer, ako netko stidi se mene i mojih riječi, Sin čovjekov stidjet će se njega kad dođe u svojoj slavi, i u onoj Očevoj i svetih anđela. 27 Uistinu, ja vam to kažem, između onih koji su ovdje, neki neće umrijeti prije no što vide vladavinu Božju. « 28 A, otprilike osam dana poslije tih riječi, Isus uze sa sobom Petra, Ivana i Jakova i uspne se na planinu za moliti. 29 Dok on moljaše, izgled njegovog lica se promijeni i njegova odjeća postade blistajuće bjeline. 30 Kad evo dvojica ljudi sastadoše se s njim; bijahu to Mojsije i Ilija; 31 pojavivši se u slavi, oni govoraše o njegovom odlasku koji će se dogoditi u Jeruzalemu. 32 Petar i njegovi drugovi bijahu satrveni od sna; ali, budući se probudili, oni vidješe slavu Isusovu i dva čovjeka koji stajahu s njim. 33 A, kako se ovi razdvojiše od Isusa, Petar mu reče: » Učitelju, dobro nam je biti ovdje; podignimo tri šatora: jedan za tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju. « On ne znade što govoraše. 34 Kako on još govoraše tako, naiđe jedan oblak koji ih prekri. Strah ih obuze u času kad uđoše u njega. 35 I bijaše tu jedan glas koji je dolazio iz oblaka; on govoraše: » Ovaj ovdje moj je Sin, onaj kojeg sam ja izabrao, slušajte ga! « 36 U času kad glas odjeknu, ne bi više nikog do Isus sam. Učenici ostadoše šutjeti, i ne pričaše nikome, u ono vrijeme, ništa od onog što bijahu vidjeli. 37 A, Slijedećeg dana, kad biše sišli s planine, jedno veliko mnoštvo dođe u susret Isusu. 38 Kad eno u sred mnoštva jedan se čovjek prodera: » Učitelju, molim te, pogledaj mog sina, jer to je moje jedino dijete. 39 Događa se da ga se jedan duh dograbi: najednom on zaviče, baci ga u grčeve i zapjeni se, i ne napušta ga sve dok ga jako ne izmuči, ostavljajući ga posve slomljenog. 40 Ja sam molio tvoje učenike da ga istjeraju, ali oni nisu mogli. « 41 Uzimajući riječ, Isus reče: » Naraštaj nevjerni i izopačeni, do kad ću ja biti s vama i morati vas podnositi? Dovedi mi svog sina. « 42 Jedva što je dijete stiglo kad ga zloduh baci na tle i protrese ga grčenjima. Ali, Isus zaprijeti nečistom duhu, izliječi dijete i vrati ga njegovom ocu. 43 A svi bijahu zapanjeni veličinom Božjom. Kako se svi opčaravaše onim što on činjaše, on reče svojim učenicima : 44 Slušajte dobro ovo što ću vam ja reći: Sin čovjekov bit će izručen u ruke ljudima. « 45 Ali, oni ne razumješe tu riječ; ona im ostade zastrta da joj ne shvate smisao; i oni ga se bojaše ispitivati o tome. 46 Jedno pitanje dođe im u duh: koji od njih mogao bi biti najveći? 47 Isus znaj ući koje su si oni pitanje postavili, uze jedno dijete i stavi ga u pred njih, 48 i reče im: » Tko primi u moje ime ovo dijete, prima mene samog; a tko mene prima, prima onoga koji je mene poslao; jer onaj koji je najmanji između vas svih, evo ga najvećim. « 49 Uzimajući riječ, Ivan mu reče:»Učitelju, mi smo vidjeli nekoga istjerivati zloduhe u tvoje ime i pokušavali smo ga spriječiti jer on te nije slijedio s nama. « 50 Ali, Isusu reče: » Ne sprječavajte ga, jer onaj koji nije protiv vas taj je za nas. « 51 A, kako dolažaše vrijeme kad će on biti uzet iz svijeta, Isus odlučno krenu na put prema Jeruzalemu. 52 On posla glasonoše pred sobom. Ovi pak, stavljajući se na put uđoše u jedno samaritanijsko selo da bi se pripremio njegov dolazak. 53 Ali, ne primiše ga, jer je putovao prema Jeruzalemu. 54 Videći to, učenici Jakov i Ivan rekoše: » Gospodine, hoćeš li da mi kažemo da padne vatra s neba i sprži ih? « 55 Ali on, okrenuvši se, ukori njih. 56 I oni krenuše prema jednom drugom selu. 57 Kako oni bijahu na cesti, netko reče Isusu na putu: » Ja ću te slijediti svuda kamo budeš išao. « 58 Isus mu reče: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda; Sin čovjekov, on, nema gdje spustiti glavu. « 59 On reče jednom drugom: »Slijedi me.« Ovaj mu odgovori: »Dopusti mi najprije ići ukopati mog oca. « 60 Ali, Isus mu reče: » Pusti mrtve ukopavati mrtvace svoje, već ti, idi obznanjivati kraljevanje Božje. « 61 Jedan drugi opet, reče mu: » Ja ću te slijediti ,Gospodine; ali, dopusti mi najprije reći zbogom mojima u kući. « 62 Isus mu reče: » Tko stavi ruku na plug, potom gleda unatrag, nije stvoren za kraljevstvo Božje. «