14. poglavlje

1 Pasha i blagdan Beskvasnih Kruhova trebaše biti dva dana poslije. Veliki svećenici i pismoznanci tražaše kako uhititi Isusa putem lukavstva i potom ga ubiti. 2 Oni naime govoraše: »Ne u sred blagdana iz straha da ne bude nemira u narodu. « 3 Isus bijaše u Betaniji u kući leproznog Šimuna i, za vrijeme dok on bijaše za stolom, jedna žena dođe, s bočicom od alabastra u kojoj je bio miomiris od narda, čist i veoma skup. Ona razbi bočicu od alabastra i sasu mu miomiris na glavu. 4 Nekolicina ih govoraše s negodovanjem između sebe: » Čemu tako izgubiti tako taj miomiris? 5 Moglo se prodati taj miomiris za 30 srebrnjaka i dati ga siromasima! « I oni se razjaraše protiv nje. 6 Ali, Isus reče: » Ostavite ju, zašto ju mučite! To je jedno dobro djelo koje je ona učinila spram mene. 7 Siroti, naime, njih imate uvijek s vama, i kad god hoćete, vi im možete činiti dobro. Ali ja, mene nemate zauvijek. 8 Ono što ona mogaše učiniti, ona je to učinila: unaprijed je ona namirisala moja tijelo za pogreb. 9 Uistinu ja vam to kažem, posvuda gdje će se objavljivati Evanđelje u cijelom svijetu, pričat će se također, u spomen na nju, ono što je ona učinila. « 10 Juda Iskariot, jedan od Dvanaestorice, ode kod velikih svećenika za izručiti Isusa. 11 Na tu novost, oni se poveseliše i obećaše mu dati novaca. A Juda tražaše kako ga izručiti u pogodan čas. 12 Prvog dana Beskvasnih Kruhova, kad se žrtvovala Pasha, njegovi mu učenici rekoše: » Gdje hoćeš da idemo obaviti pripreme da jedeš Pashu? « 13 I on pošalje dvojicu svojih učenika i kaže im: » Idite u grad; jedan će vam čovjek doći u susret, noseći vrč vode. Slijedite ga, 14 i, ondje gdje on uđe, recite vlasniku: Učitelj kaže: gdje je moja dvorana, gdje ću ja jesti Pashu sa svojim učenicima? 15 I on će vam pokazati prostoriju na katu, prostranu, opremljenu, posve spremnu; ondje ćete vi obaviti pripreme za nas. « 16 Učenici pođoše i odoše u grad. Oni nađoše sve kako im on bijaše rekao i pripremiše Pashu. 17 Kad je došla večer, on stiže s Dvanaestoricom. 18 Za vrijeme dok oni bijahu za stolom i jeđaše, Isus reče: » Uistinu ja vam to kažem, jedan će me od vas izručiti, jedan koji jede sa mnom.« 19 Rastuženi, oni stadoše njemu govoriti jedan za drugim: » Hoću li to biti ja? « 20 On im reče: » To je jedan od Dvanaestorice koji uranja ruku sa mnom u pladanj. 21 Jer Sin čovjekov odlazi prema onom što je pisano o njemu, ali nesretan čovjek po kojem je Sin čovjekov izručen! Bolje bi mu bilo da nije ni rođen, taj čovjek! « 22 Tijekom objeda, on uze kruh, i nakon što je izgovorio blagoslov, on ga razlomi, dade njima i reče: » Uzmite, ovo je moje tijelo. « 23 Po tome, on uze jednu kupu, i nakon što je zahvalio, on im ju dade i oni svi popiše. 24 A on im reče: » Ovo je krv moja, krv saveza, prolivena od mnoštva. 25 Uistinu ja vam to kažem, nikad više ja neću piti ploda vinove loze sve do dana kad ga budem pio, novo, u kraljevstvu Božjem. « 26 Nakon što su otpjevali psalme, oni iziđoše za ići na Maslinsku goru. 27 A Isus im reče: » Svi ćete vi pasti, jer pisano je: Ja ću udariti pastira i ovce će biti raspršene. 28 Ali, kad jednom budem uskrsnuo, ja ću ispred vas ići u Galileju. « 29 Petar mu reče: » Čak i ako svi padnu, eh dobro, ne, ja neću pasti! « 30 Isus mu reče: » Uistinu ja ti to kažem, ti, danas, ove iste noć, prije no pijetao zapjeva dva puta, ti ćeš me zanijekati tri puta. « 31 Ali on potvrđivaše ponovo i još odlučnije: » Čak ako treba umrijeti s tobom, ne, ja te neću zanijekati. « I svi govoraše tako. 32 Oni stigoše u jedno područje zvano Getsemani i on reče svojim učenicima: » Ostanite ovdje za vrijeme dok ja budem molio. « 33 On odvede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. I on poče osjećati užas i zebnju. 34 On im reče: »Moja je duša na smrt rastužena. Ostanite ovdje i bdijte. « 35 I otišavši malo dalje, on pade na zemlju i moljaše da, ako je moguće, ovaj čas prođe daleko od njega. 36 On govoraše: » Abba, Oče, tebi je sve moguće, otkloni od mene ovu kupu! Ipak, ne kako ja to hoću, već kako ti hoćeš! « 37 On dođe i nađe ih kako spavaju; on reče Petru: » Šimune, ti spavaš! Nisi imao snage bdjeti ni jedan sat! 38 Bdijte i molite da ne padnete pod vlast napasti. Duh je pun gorljivosti, ali tijelo je slabo. « 39 Ponovo, on se udalji i moljaše ponavljajući iste riječi. 40 Potom, ponovo, on dođe i nađe ih kako spavaju, jer njihove oči bijahu oteščale. I oni ne znađaše što mu reći. 41 Po treći put, on dođe; i reče im: » Nastavite spavati i odmorite se! Hajdemo! Evo stigao je onaj koji me izručuje! « 43 U istom trenutku, dok još govoraše, naiđe Juda, jedan od Dvanaestorice, s jednom postrojbom naoružanom mačevima i toljagama, koja je dolazila od strane velikih svećenika, pismoznanaca i starješina. 44 Onaj koji ga je izručio bijaše s njima dogovorio jedan znak: » Onaj kome ću ja dati cjelov, bijaše on rekao, to je on! Uhitite ga i odvedite pod stražom. « 45 Čim je stigao, on istupi prema njemu i reče mu: » Rabbi. « I dade mu jedan cjelov. 46 Ostali staviše ruku na njega i uhitiše ga. 47 Jedan od onih koji bijahu ondje povuče mač, udari slugu velikog svećenika i odsiječe mu uho. 48 Uzimaj ući riječ, Isus im reče: » Kao za jednog razbojnika, vi ste pošli s mačevima i toljagama da biste me se domogli! 49 Svakog dana, ja sam bio među vama u Templu za poučavati, a vi me niste uhitili. Ali, to je zato da Pisma budu ispunjena. « 50 A svi ga napustiše i pobjegoše. 51 Jedan ga mladi čovjek slijeđaše, imajući samo jedno sukno na tijelu. Uhitiše ga, 52 ali on, ostavljajući i sukno, pobježe sasvim nag. 53 Oni odvedoše Isusa kod velikog svećenika. Oni se svi sakupiše, veliki svećenici, starješine i pismoznanci. 54 Petar, iz daleka, bijaše ga slijedio sve do unutrašnjosti palače velikog svećenika. On bijaše sjeo sa slugama i grijao se pokraj vatre. 55 A veliki svećenici i sav Sanhedrin tražaše protiv Isusa jedno svjedočenje za dati ga osuditi na smrt, a ne nalaziše ga oni. 56 Jer mnogi podnosiše lažna svjedočenja protiv njega, ali se svjedočenja ne slagaše. 57 Nekolicina se digoše za posvjedočiti lažno protiv njega govoreći: 58 » Mi smo ga čuli reći: Ja ću razoriti svetište načinjeno ljudskom rukom i, za tri dana, ja ću ga sagraditi drugim, koje neće biti načinjeno ljudskom rukom. « 59 Ali, na taj isti način, oni ne bijahu složni u svojem svjedočenju. 60 Veliki svećenik, ustajući u sred sabora, ispitivaše Isusa: » Ti ne odgovaraš ništa na svjedočenja koja ovi podnose protiv tebe? « 61 Ali, on ostade šutjeti; on ne odgovaraše ništa. Ponovo, veliki ga svećenik ispitivaše; on mu reče: » Jesi li ti zaista Spasitelj, Sin Boga blagoslovljenog? « 62 Isus reče: » Ja to jesam, a vi ćete vidjeti Sina čovjekovog sjedeći na desno od Sve-Mogućeg i dolazećeg s oblacima nebeskim. « 63 Veliki svećenik rastrga odjeću svoju i reče: » Što još trebamo svjedočenja! 64 Čuli ste huljenje! Što mislite o tome? « I svi ga osudiše kao zaslužujućeg smrti. 65 Nekolicina ih stade pljuvati na njega, mu prekrivati mu lice, davati mu udarce i govoriti mu: » Prorokuj! « A sluge ga dočekaše s pljuskama. 66 Dok Petar bijaše dolje, u dvorištu, stiže jedna od sluškinja velikog svećenika. 67 Videći Petra koji se grijaše, ona ga pogleda i reče mu: »Ti također bijaše s Nazarećaninom, s Isusom! « 68 Ali, on zanijeka govoreći: » Ja ne znam i ne razumijem što ti hoćeš reći. « I on ode napolje iz predvorja. 69 Sluškinja ga vidje i stade ponavljati onima koji bijahu ondje: » Onaj tamo, on je od njegovih! « 70 Ali, nanovo on zanijeka. Malo poslije, oni koji bijahu ondje govoraše ponovo Petru: » Jamačno, ti si od njegovih! Potom, ti si Galilejac. « 71 Ali, on stade prisezati uz kletve: » Ja ne poznajem čovjeka o kojem vi govorite! « 72 Odmah, po drugi put, jedan pijetao zapjeva. A Petar se sjeti riječi koju mu Isus bijaše rekao: » Prije nego pijetao zapjeva dva puta, ti ćeš me zanijekati tri puta. « On naglo iziđe; i plakaše on.