4. poglavlje

1 Ponovo, Isus poče poučavati na rubu mora. Jedno se mnoštvo sakupi kod njega, tako brojno da se on uspne sjesti u jednu barku, na moru. Svo mnoštvo bijaše na kopnu nasuprot moru. 2 A on ih u prispodobama poučavaše mnogim stvarima. On im govoraše u svom poučavanju: 3 » Slušajte. Evo kako je sijač izišao sijati. 4 I, kako on sijaše, zrno padaše na rub puta; ptice nebeske su došle i sve pojele. 5 Padalo je također na kamenita mjesta gdje ne bijaše mnogo zemlje; ono je odmah proklijalo jer zemlja ne bijaše duboka; 6 kad sunce zasija, ono bijaše sprženo i, zbog nedostatka korijenja, ono se sasuši. 7 Padalo je također u trnje; trnje je uzraslo, ono je bilo zagušeno, i nije donijelo ploda. 8 Druga zrna su pala u dobru zemlju i, rast ući i razvijaj ući se, davaše ona plod, i doniješe jedna 30, druga 60, stotinu neka. « 9 A Isus govoraše: » Tko ima uši za slušati, nek' čuje! « 10 Kad Isus bi na samo, oni koji ga okruživaše s Dvanaestoricom počeše ga ispitivati o prispodobama. 11 A on im kazivaše: » Vama, tajna kraljevstva Božjeg je dana, ali onima napolju sve postaje zagonetkom 12 da gledaj ući ne vide i da slušaj ući ne razumiju, da se ne bi obratili i bilo im oprošteno. 13 I on im kaza: » Vi ne razumijete ovu prispodobu! Kako ćete tada razumjeti sve prispodobe? « 14 » Sijač « sije Riječ. 15 Evo, oni koji su » na rubu puta « gdje je Riječ zasijana, kad su čuli, Sotona je odmah stigao i oteo riječ koja je bila posijana u njih. 16 Isto, evo onih koji su zasijani » u kamenitim mjestima«: ti tamo, kad čuju Riječ, prime ju odmah, s radošću; 17 ali oni nemaju korijenja u sebi, oni su ljudi od jednog časa; i čim dođe nevolja ili progon zbog Riječi, oni padnu. 18 Drugi su zasijani » u trnje « : to su oni koji su čuli Riječ, 19 ali svjetovne brige, zavodljivost bogatstava i druge žudnje se pojave i zaguše Riječ koja ostane bez ploda. 20 A evo onih koji su zasijani » u dobroj zemlji«: ti tamo čuju riječ, prihvate ju i donesu plod, » 30 jedni, 60 drugi, stotinu neki. « 21 On reče: » Da li je svjetiljka stigla da bi se stavila pod vagan ili pod krevet? nije li ona za staviti na jedno postolje? 22 Jer, nema ničeg tajnog koje ne treba biti objelodanjeno, i ništa nije skriveno što ne treba objaviti. 23 Ako netko ima uši za slušati, nek' čuje! « 24 On ima kazivaše: » Pazite na ono što čujete. Mjera kojom se budete služili služit će mjerom za vas i bit će vam još dodano. 25 Jer, onome koji ima, bit će dano; a onome tko nema, čak i ono što ima bit će oduzeto. « 26 On kaza: » Kraljevstvo je Božje kao čovjek koji baca sjeme u zemlju: 27 bilo da spava ili stoji, noć ili dan, sjeme klija i raste, on ne zna kako. 28 Sama od sebe zemlja proizvede najprije vlat, potom klas, najzad žito puno klasja. 29 I čim je žito zrelo, dolazi srp, jer vrijeme je žetve. « 30 On kazivaše: » Čemu ćemo prispodobiti Kraljevstvo Božje, ili kojom prispodobom ćemo ga predstaviti? 31 To je kao jedno zrno gorušice: kad se zasije u zemlju, ono je najmanje od svih sjemena svijeta; 32 ali kad je zasijano, ono uzraste i postane veće nego sve vrtne biljke, i ono iznikne velikim granama, tako da ptice nebeske mogu savijati gnijezdo u njegovoj sjeni. « 33 Brojnim prispodobama te vrste, on im naviještaše Riječ, u mjeri u kojoj oni bijahu sposobni razumjeti. 34 On im ne govoraše bez prispodoba, već, posebice, on sve objašnjavaše učenicima svojim. 35 Tog dana, kad je došla večer, Isus im reče: » Pređimo na drugu obalu. « 36 Napuštajući mnoštvo, oni odvedoše Isusa, u barci gdje on bijaše, a bijaše i drugih barki s njim. 37 Naiđe jedan veliki kovitlac vjetra. Valovi se bacaše na barku, toliko da se barka napuni. 38 A on, pozadi, na jastuku, spavaše. Oni ga probudiše i rekoše mu: » Učitelju, tebi to ne znači ništa da mi izginemo? « 39 Razbuđen, on zaprijeti vjetru i reče moru: » Tišina! Utihni! « Vjetar pade, i nastade jedna velika tišina. 40 Isus im reče: » Zašto ste se uplašili toliko? Vi još ne vjerujete? « 41 Njih spopade jedan veliki strah, i oni govoraše između sebe: » Tko je dakle on, ma su mu čak vjetar i more pokorni?«