6. poglavlje

1 Isus pođe odatle. On dođe u svoj zavičaj, a njegovi ga učenici slijeđaše. 2 U dan šabata, on stade poučavati u sinagogi. Zaprepašteni od iznenađenja, brojni slušatelji govoraše: » Otkud mu sve ono dolazi? I koja je to mudrost koja njemu bijaše dana, tako da se i čuda čak izvode njegovim vlastitim rukama. 3 Nije li drvodjelja on, sin Marijin i brat Jakovu, Judi i Šimunu? a njegove sestre nisu li među nama? « I bijaše on za njih prilika za omalovažavanje. 4 Isus im govoraše: » Jedan prorok nije prezren do u svom zavičaju, među svojtom svojom i u kući svojoj. « 5 I on ne mogaše načiniti ondje nikakvog čuda, ipak on izliječi nekoliko bolesnih polažući im ruke. 6 I on se iznenadio njihovom nevjerovanju. On obilažaše sela u okolici poučavajući. 7 On dade dovesti Dvanaestoricu. I poče ih slati dva po dva, dajući im ovlaštenje nad nečistim duhovima. 8 On im zapovijedi da ništa ne uzimaju za put, izuzev jednog štapa: ni kruha, ni vreće, ni novca u pojasu, 9 već samo sandale za obuću, » I ne stavljajte dvije tunike. « 10 On im govoraše: » Ako, negdje, uđete u kuću, ostanite ondje sve dok ne napustite to mjesto. 11 Ako vas jedno mjesto ne prima i ako vas ne sluša, odlazeći odande, otresite prašinu sa svojih nogu: imat će oni ondje jedno svjedočenje. « 12 Oni odoše i objavljivaše da se treba obratiti. 13 Istjeraše oni mnogo zlih duhova, činjaše pomazanja uljem mnogim bolesnim i ozdravljaše ih oni. 14 Kralj Herod ču govoriti o Isusu, jer njegovo ime bijaše postalo slavno. Kazivaše se: » Ivan Krstitelj je uskrsnuo od mrtvih; evo zašto moći činjenja čuda počiva u njemu. « 15 Drugi kazivaše: » To je Ilija. « Drugi kazivaše: » To je jedan prorok sličan jednom od naših proroka. « 16 Saslušavši te priče, Herod kaza: » To Ivan kojeg ja pogubih, je taj koji je je uskrsnuo. « 17 Naime, Herod bijaše dao uhititi Ivana svezanog u zatvoru, zbog Herodijade, žene njegovog brata Filipa, koju bijaše on oženio. 18 Jer Ivan kazivaše Herodu: » Nije ti dopušteno zadržati ženu svog brata. « 19 Herodijada ga također zamrzi i hotijaše ga dati pogubiti, ali ona to nije mogla učiniti, 20 jer Herod se bojaše Ivana, znajući da to bijaše jedan čovjek pravedan i svet, i on ga štićaše. Kad bi ga čuo, ostajao bi on jako uznemiren; međutim rado ga on slušaše. 21 Ali, jednog dana dođe zgoda kad Herod, za svoj rođendan, dade jedan banket svojim dostojanstvenicima, svojim časnicima i plemenitašima Galileje. 22 Kćer te Herodijade izvede jedan ples i svidje se ona Herodu i njegovim uzvanicima. Kralj reče mladoj djevojci: » Išti mi što hoćeš i ja ću ti sve to dati. « 23 I on njoj načini jednu prisegu: » Sve što ćeš ti tražiti, ja ću ti to dati, pa bilo i pola mog kraljevstva. « 24 Ona iziđe i reče svojoj majci: » Što ću iskati? « Ova odgovori: » Glavu Ivana Krstitelja. « 25 U svoj žurbi, ona se vrati kod kralja i zaiska mu: » Ja hoću da ti dam odmah na pladnju glavu Ivana Krstitelja. « 26 Kralj se rastuži, ali zbog svoje prisege i uzvanika on joj ne htjede to odbiti. 27 Kralj odmah posla jednog stražara sa zapovijedi da donese glavu Ivana Krstitelja. Stražar ode pogubiti ga u zatvoru, 28 on donese glavu na jednom pladnju, dade ju mladoj djevojci, a mlada djevojka dade ju svojoj majci. 29 Kad oni biše saznali, učenici Ivanovi odoše uzeti njegov lješ i položiše ga u grobnicu. 30 Apostoli se sastadoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što bijahu učinili i o svemu što bijahu poučavali. 31 On im reče: » Vi drugi, dođite u jedno pusto mjesto po strani i odmorite se malo. « Jer bijaše mnogo svijeta koji je dolazio i odlazio i oni ne imadoše vremena čak ni za jesti. 32 Oni odoše barkom prema pustom mjestu, na osami. 33 Ljudi ih vidješe udaljavati se i mnogi ih prepoznaše. Tada, pješice, iz svih gradova, oni dojuriše u to mjesto i stigoše prije njih. 34 Iskrcavaj ući se, Isus vidje jedno veliko mnoštvo. On im se smilova jer bijahu kao ovce koje nemaju pastira, i on stade poučavati ih mnogim stvarima. 35 Potom, kad već bijaše kasno, njegovi mu se učenici približiše za reći mu: » Mjesto je pusto i već je kasno. 36 Otpusti ih; nek' idu u predgrađa i okolna sela kupiti sebi štogod za jesti. « 37 Ali on im odgovori: » Dajte im vi sami za jesti. « Oni mu rekoše: » Treba li ići kupiti za 200 srebrnjaka kruha i njima dati jesti? « 38 On im reče: » Koliko kruhova imate vi? Idite vidjeti! « Budući provjerili, oni rekoše: » Pet i dvije ribe. « 39 On im zapovjedi da postave sav svijet po grupama na zelenu travu. 40 Oni se ispružiše u redovima od po stotinu i po pedeset. 41 Isus uze pet kruhova i dvije ribe, dižući svoj pogled prema nebu, on izgovori blagoslov, razlomi kruhove i dade ih učenicima da bi ih oni ponudili ljudima. On tako razdijeli dvije ribe između svih. 42 Oni svi jeđaše i biše nasićeni. 43 I pokupiše komade, koji ispuniše dvanaest korpi, i također ono što ostade od riba. 44 Onih koji bijahu jeli bijaše 5.000 ljudi. 45 Isus odmah obveza svoje učenike da se uspnu u barku i da odu prije njega na drugu obalu, prema Betsaidi, dok on sam otpuštaše mnoštvo. 46 Nakon što ga je otpustio, on ode u planinu za moliti se. 47 Kad je došla večer, barka bijaše na sred mora, a on sam, na tlu. 48 Videći da se muče veslaj ući protiv vjetra koji im bijaše suprotan, pred kraj noć, on dođe k njima hodaj ući iznad mora, i on ih prođe. 49 Oni, videći ga hodati iznad mora, povjerovaše da to bijaše jedna sablast i počeše se derati. 50 Jer, oni ga svi vidješe i biše izluđeni. Ali, on im odmah progovori: on im reče: » Povjerenja, to sam ja, ne bojte se. « 51 On se uspne k njima u barku, a vjetar pade. Oni bijahu krajnje uznemireni. 52 Naime, oni ne bijahu ništa razumjeli u svezi s kruhovima, njihovo srce bijaše okorjelo. 53 Nakon prelaska, oni dotakoše zemlju u Genezaretu i pristadoše. 54 Čim se oni bijahu iskrcali, ljudi prepoznaše Isusa; 55 oni prođoše sav kraj i stadoše donositi bolesnike na nosilima ondje gdje doznaše da on bijaše. 56 Posvuda gdje on ulaziše, sela, gradove ili predgrađa, stavljaše bolesnike na trgove; preklinjali su ga da ih pusti samo dotaknuti resu na njegovoj odjeći; i oni koji ga dotaknuše bijahu svi ozdravljeni.