26. poglavlje

1 A, kad Isus bi završio sve to poučavanje, on reče svojim učenicima: 2 » Vi to znate, za dva dana je Pasha: Sin čovjekov će biti izručen za biti razapet. « 3 Tad veliki svećenici i starješine naroda sastat će se u palači Velikog Svećenika, koji se zove Kajfa. 4 Oni će se složiti za uhititi Isusa putem lukavstva i ubiti ga. 5 Ipak, oni kazaše: » Ne u sred blagdana, za izbjeći uznemirenje naroda. « 6 Kad se Isus nalaziše u Betaniji, u kući Šimuna leproznika, 7 jedna žena mu se približi, s bočicom od alabastra u kojoj je bio skupi miomiris; ona ga sasu Isusu na glavu dok ovaj bijaše za stolom. 8 Videći to, učenici se usprotiviše: » Čemu, rekoše oni, taj trošak? 9 Moglo se to skupo prodati i svota dati siromasima. « 10 Opazivši to, Isus im reče: » Zašto mučite tu ženu? To je jedno dobro djelo koje je ona izvršila prema meni. 11 Siromašni, naime, vi ih uvijek imate s vama; ali mene, nemate zauvijek. 12 Rasipajući ovaj miomiris na moje tijelo, ona je pripravila moj ukop. 13 Uistinu, ja vam to kažem: posvuda gdje bude objavljeno to Evanđelje u cijelom svijetu, pričat će se također, njoj u spomen, ovo što je ona učinila. « 14 Tad jedan od Dvanaestorice, koji se zvaše Juda Iskariot, ode kod velikih svećenika 15 i reče im: » Što ćete mi dati, i ja ću vam ga izručiti? « Oni njemu odrediše 30 srebrenjaka. 16 Otada tražiše on povoljnu priliku za izručiti ga. 17 Prvog dana beskvasnih kruhova, učenici dođoše reći Isusu: » Gdje hoćeš da ti pripremimo objed Pashe? « 18 On reče: » Idite u grad kod tog i tog i recite mu : Učitelj kaže: Moje je vrijeme blizu; kod tebe ja ću slaviti Pashusa svojim učenicima. « 19 Učenici učiniše kako im Isus bijaše nareedio i pripraviše Pashu. 20 Kad dođer večer, on bijaše za stolom s Dvanaestoricom. 21 Dok su oni jeli, on reče: » Uistinu, ja vam to kažem, jedan od vas izručit će me. « 22 Duboko ožalošćeni, oni počeše, svaki, govoriti mu: » Gospodine, da li sam to ja? « 23 U odgovor, on reče: » Umakao je ruku sa mnom u zdjelu, onaj koji će me izručiti.« 24 Sin čovjekov odlazi prema onome što je bilo već pisano o njemu; ali nesretan je čovjek po kojem je Sin čovjekov izručen! Bilo bi bilje za njega da nije ni bio rođen, taj čovjek tamo! « 25 Juda, koji ga izruči, uze riječ i reče: » Jesam li to ja, rabbi? « On mu odgovori: » To si ti rekao! « 26 Tijekom objeda, Isus uze kruh i, nakon što je izgovorio blagoslov, razlomi ga; po tome dade ga on učenicima, i reče: » Uzmite, jedite, ovo je moje tijelo. « 27 Po tome on uze kupu i, nakon što je zahvalio, on ju dade njima govoreći: » Pijte ju svi, 28 jer ovo je krv moja, krv Saveza, prolivenog za mnoštvo, za oproštenje grijehova. 29 Ja vam ovo kažem: ja neću od sada piti ovog ploda iz vinograda sve do dana kad ću ga piti, novo, s vama u kraljevstvu Oca mog. « 30 Nakon što su otpjevali psalme, oni iziđoše i odoše na Malinsku goru. 31 Tad im Isus reče: » Ove iste noć, vi ćete svi pasti zbog mene. Pisano je, naime: Ja ću dariti pastira i ovce iz stada bit će raspršene. 32 Ali, kad uskrsnem, ja ću ispred vas ići u Galileju. « 33 Uzimajući riječ, Petar mu reče: » Čak i ako svi padnu zbog tebe, ja neću pasti nikada. « 34 Isus mu reče: » Uistinu, ja ti ovo kažem, ove iste noć, prije no pijetao zapjeva, ti ćeš me tri puta zanijekati. « 35 Petar mu reče: » Čak i ako trebam umrijeti s tobom, ne ja te neću zanijekati. « I svi učenici rekoše tako. 36 Tad Isus s njima stiže u područje zvano Getsemani i reče učenicima: »Ostanite ovdje dok ja budem išao moliti onamo dolje.« 37 Povevši Petra i dva Zebedejeva sina, on poče osjećati zebnju i tugu. 38 On im tad reče: » Moja je duša smrtno rastužena. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom. « 39 I otišavši malo dalje i padajući licem prema zemlji on moljaše, govoreći: »Oče moj, ako je moguće, nek' ova kupa prođe daleko od mene! Ipak, ne kako ja hoću, već kako ti hoćeš!« 40 On dođe k učenicima i nađe ih kako spavaju; on reče Petru: » Tako, vi niste imali snage bdjeti ni jedan sat sa mnom! 41 Bdijte i molite da ne padnete u vlast napasti. Duh je pun gorljivosti, ali put je slaba. « 42 Ponovo, po drugi put, on se udalji i pomoli se, govoreći: » Oče moj, ako ova kupa ne može proći, a da ju ja ne ispijem, nek' se tvoja volja ostvari! « 43 Po tome, ponovo, on dođe i nađe ih kako spavaju, jer njihove oči bijahu otežale. 44 On ih ostavi, i ponovo se udalji i pomoli po treći put, ponavljaj ući iste riječi. 45 Tad on dođe k učenicima i reče im: » Nastavite spavati i odmorite se! Evo, približio se sat kad je Sin čovjekov izručen u ruke griješničke. 46 Dižite se! Hajdemo! Evo stigao je onaj koji me izručuje. « 47 On još govoriše kad stiže Juda, jedan od Dvanaestorice, s cijelim jednim odredom naoružanim mačevima i toljagama, poslanih od velikih svećenika i starješina naroda. 48 Onaj koji ga izručivaše bijaše im dao znak: » Onaj kojeg ću ja dati jedan poljubac, bijaše on rekao, to je on, uhitite ga! « 49 On se odmah primaknu k Isusu i reče: » Zdravo, rabbi! « I dade mu on jedan poljubac. 50 Isus mu reče: » Prijatelju moj, radi svoj posao! « Pristupivši tada k njemu oni staviše ruke na Isusa i uhitiše ga. 51 Kad evo, jedan od onih koji bijahu s Isusom, stavivši ruku na svoj mač, izvuče ga, udari slugu velikog svećenika i odsiječe mu uho. 52 Tad mu Isus reče: » Vrati svoj mač na mjesto, jer, svi oni koji uzimaju mač od mača će i izginuti. 53 Misliš li ti da ja nisam mogao zazvati Oca svog, koji bi smjesta meni na raspolaganje stavio više od dvanaest legija, anđela? 54 Kako bi se tada ispunila Pisma prema kojima tome treba biti tako? « 55 U taj čas, Isus reče mnoštvu: » Kao za jednog razbojnika vi ste pošli s mačevima i toljagama, da se mene domognete! Svaki dan ja bijah u Templu, sjedeći poučavao, a vi me niste uhitili. 56 Ali, sve se to dogodilo da bi se ispunila pisma proročka.« Tad ga učenici svi napustiše i pobjegoše. 57 Oni koji bijahu uhitili Isusa odvedoše ga kod Kajfe, Velikog Svećenika, kod kojeg se bijahu sastali pismosnanci i starješine. 58 Glede Petra, on ga slijediše izdaleka sve do palače Velikog Svećenika; on uđe u nju i sjede sa slugama da vidi kako će se to svršiti. 59 A veliki svećenici i sav sanhedrin tražiše jedno lažno svjedočenje protiv Isusa da bi ga osudili na smrt; 60 i ne nađoše ga, iako se mnogi lažni svjedoci ponudiše. Konačno ponudiše se dvojica koji 61 izjaviše: » Ovaj čovjek je rekao: Ja mogu uništiti Svetište Božje i ponovo ga izgraditi za tri dana. « 62 Veliki Svećenik se diže i reče mu: » Ti nemaš ništa odgovoriti? Čime oni ljudi tamo svjedoče protiv tebe? « 63 Ali, Isus šutješe. Veliki Svećenik mu reče: » Ja te prisežem po Bogu živom da nam kažeš jesi li, ti, Spasitelj, Sin Božji. « 64 Isus mu odgovori: » Ti to kažeš. Samo, ja vam kažem, od sada vi ćete gledati Sina čovjekovog sjedjeti uz desnicu Sve-Mogućeg i dolaziti na oblacima nebeskim « 65 Tad Veliki Svećenik rastrga svoju odjeću i reče: » On je hulio Boga. Trebamo li mi još svjedoka! Vi ste čuli huljenje. 66 Koje je vaše stajalište? « Oni odgovoriše: » On zaslužuje smrt. « 67 Tad mu oni pljunuše u lice i izudaraše ga; drugi ga šamaraše. 68 » Za nas, rekoše oni, rekoše oni, budi prorok, Spasitelju: tko je taj koji te udario? « 69 A Petar bijaše sjedio vani u dvorištu. Jedna sluškinja se približi govoreći mu: Ti također, i ti bijaše s Isusom Galilejcem! « 70 Ali, on zanijeka pred svima, govoreći: » Ja ne znam što ti hoćeš reći. « 71 Kako on pođe prema vratima jedna druga ga vidje i reče onima koji bijahu ondje: » Onaj tamo bijaše s Isusom Nazorejcem.« 72 Ponovo, on zanijeka uz prisegu: » Ja ne poznajem tog čovjeka! « 73 Malo poslije, oni koji bijahu ondje priđoše i rekoše Petru: » Jamačno, ti si također od njegovih. I potom, tvoj te naglasak odaje. « 74 Tada on poče prisezati s kletvama: » Ja ne poznajem tog čovjeka! « A istog časa jedan pijetao zapjeva. 75 I Petar se sjeti riječi koju Isus bijaše rekao: » Prije no što pijetao zapjeva, ti ćeš me zanijekati tri puta. « On iziđe i gorko zaplaka.