10. poglavlje

1 Ne posjeduj ući no oris bud ućih dobara a ne sam izraz stvarnosti, zakon je zauvijek nesposoban, usprkos žrtvama, uvijek istim, u beskraj nuđenim svake godine, voditi k ispunjenju one koji dolaze uzeti sudioništvo. 2 Inače, ne bi li se prestalo darovati uz jednostavni razlog da, očišćeni jedanput, oni koji tako vrše svoje bogosluženje ne bi više imali svijesti o nikakvom grijehu? 3 Ali, naime, putem tih žrtava, polaže se grijehove u sjećanje svake godine. 4 Jer, nemoguće je da krv bikova i jaraca oduzima grijehove. 5 Također, ulazeći u svijet, Krist kaže: Žrtvu i milodar, ti nisi htio, Ali ti si mi oblikovao jedno tijelo. 6 Holokausti i žrtve za grijehe nisu ti godili. 7 Tad sam ja rekao: Evo mene, jer o meni pisano je to u svitku knjige: Ja sam došao, o Bože, za izvršiti tvoju volju. 8 On najprije izjavljuje: Žrtve, milodari, žrtve za grijehove, Ti ih nisi htio, oni ti nisu godili. Tu se radi, zabilježite to, o milodarima propisanim Zakonom. 9 On tada kaza: On ukloni prvo bogoslužje za uspostaviti drugo. 10 U toj volji mi smo bili žrtvovani po ponudi tijela Isusa Krista, učinjenom jednom za svagda. 11 I dok svaki svećenik stoji svaki dan za ispuniti svoje poslove i nudi često iste žrtve, koje su zauvijek nesposobne ukloniti grijehove, 12 on, naprotiv, nakon što je ponudio za grijehove jednu jedinstvenu žrtvu, sjede zauvijek desno Bogu 13 i od sada čeka da njegovi neprijatelji budu svedeni na to da mu služe kao podnožnik. 14 Jednom jedinstvenom žrtvom, naime, on je doveo k ispunjenju one koje posvećuje. 15 To nam Sveti Duh također potvrđuje. Jer nakon što je rekao: 16 Evo saveza kojim ću se povezati s njima nakon onih dana, Gospodin je izjavio: Dajući svoje zakone, U njihovim srcima i u njihovim mislima ja ću ih upisati, 17 A njihovih grijehova i njihovih nepravdi ja se više sjećati neću. 18 A, gdje ima jedan oprost, ne nudi se više žrtva za grijehove. 19 Mi tako, Braćo, imamo punu pouzdanost pristupiti svetištu po krvi Isusovoj. 20 Tu mi imamo jedan novi i živi put, koji je on uspostavio kroz zavjesu, to jest svojom ljudskošću. 21 I mi imamo jednog uzvišenog svećenika postavljenog nad kućom Božjom. 22 Približimo se dakle jednim pravim srcem i u punini vjere, srca očišćenog od sveg grijeha savjesti i tijela opranog u čistoj vodi; 23 bez uvijanja, nastavimo potvrđivati našu nadu, jer on je pouzdan, onaj koji je obećao. 24 Bdijmo jedni nad drugima, za podsticati se na milosrdnost i dobra djela. 25 Ne napuštajmo naših sabora, kao što su neki uobičajili, već ohrabrujmo se i to utoliko više što vi vidite primicati se Dan. 26 Jer, mi promišljeno griješimo nakon što smo primili punu spoznaju istine, ne ostaje više za grijehe nikakva žrtva, 27 već samo jedno strašno iščekivanje suđenja i žestine vatre koja treba progutati buntovnike. 28 Netko krši zakon Mojsijev? Bez milosti, na izjavu dvojice ili trojice svjedoka, za njega to je smrt. 29 Koju to još strožiju kaznu ne bi zaslužio, zamislite, onaj koji bude gazio nogama Sina Božjeg, koji bude oskrnavio krv saveza u kojem je on bio posvećen, i koji bude uvrijedio Duh milosti? 30 Mi njega poznajemo, naime, njega koji reče: Moja je osveta, ja sam taj koji će naplaćivati! I još: Gospodin će suditi narod svoj. 31 Grozno je pasti u ruke Bogu živom. 32 Ali, sjetite se svojih početaka: jedva da ste bili primili svjetlost a, već ste podnosili teški i bolni boj, 33 ovdje, dan za predstavu pod uvrjedama i proganjanjima; ondje, postali sudionici s onima koji trpe takva postupanja. 34 I naime, vi ste uzeli dio u patnji uznika i prihvatili s radošću grabež vaših dobara, znaj ući za jedan bolji i trajniji posjed. 35 Ne gubite svoje pouzdanje, ono dobija jednu veliku naknadu. 36 To je ono ustrajavanje, naime koje ste vi trebali, za ispuniti volju Božju i tako dobiti ostvarenje obećanja. 37 Jer još tako malo, tako malo vremena, i onaj koji dolazi bit će tu, on neće zakasniti. 38 Moj pravednik po vjeri živjet će, ali, otpadne li, moja duša više u njemu ne nalazi zadovoljstva. 39 Mi nismo ljudi za činiti otpadništvo za svoju propast, već ljudi vjere za spas svojih duša.