9. poglavlje
1 Prvi savez imaše dakle, jedan obrednik za bogoslužje i jedan zemaljski templ.
2 Naime, jedan šator bi postavljen, jedan prvi šator nazvan Sveto, gdje bijaše svjećnjak, stol i darovani kruhovi.
3 Potom, iza druge zavjese, nalaziše se jedan šator zvan Sveto Svetinjâ,
4 s jednom kadionicom od zlata i kovčegom saveza posve prekrivenim zlatom; u njemu jedan zlatna vaza koja sadržavaše manu, Aaronov štap koji bijaše procvjetao i ploče saveza.
5 - Iznad kovčega, kerubini slave svojom sjenom prekrivaše pomirilište. Ali nema mjesta ovdje ulaziti u pojedinosti.
6 Skup tako uređen, svećenici, za ispunjavati svoju službu, ulaziše u svako doba u prvi šator.
7 Ali, u drugi, samo jedanput godišnje, ulazi samo veliki svećenik, i još, ne bez nuđenja krvi za svoje manjkavosti i za one narodne.
8 Sveti Duh je htio tako pokazati da put svetišta još nije očitovan, dokle god postoji prvi šator.
9 To je jedan simbol za sadašnje vrijeme: milodari i žrtve ondje su nuđeni, nesposobni odvesti ispunjenju, u njegovoj svijesti, onoga koji obavlja obred.
10 Postavljene na živeži, pićima i različitim pranjima, to su samo ljudski obredi, prihvatljivi samo do vremena otkrovenja.
11 Ali Krist je iznenadno došao, veliki svećenikk budućih dobara. Kroz jedan šator, veći i savršeniji, koji nije djelo ruku, - što će reći koji ne pripada ovome stvaranju ovdje -,
12 i putem krvi, ne jaraca i teladi, već po svojoj vlastitoj krvi, jednom za svagda ušao je svetište, i dobio konačno oslobođenje.
13 Jer, ako krv jaraca i bikova i ako pepeo junica prosuti nad zaprljanim bićima posvećuju njih očišćavajući njihova tijela,
14 koliko će više krv Kristova, koji, po vječnom duhu, ponudio je samog sebe Bogu kao jednoj žrtvi bez mrlje, očistiti našu savjest od smrtnih djela za služiti Bogu živom.
15 Evo zašto on je posrednikom jednog novog saveza, jednog novog zavjeta; njegova smrt, budući posredovala za otkup grijeha počinjenih pod prvim savezom, onih koji su pozvani mogu primiti vječnu baštinu već obećanu.
16 Jer, ondje gdje ima oporuka, nužno je da bude ustanovljena smrt oporučitelja.
17 Jedna oporuka ne postaje valjana osim u slučaju preminulih; nema učinka ukoliko je oporučitelj u životu.
18 također sam prvi savez nije li bio ustanovljen bez prolijevanja krvi.
19 Kad je Mojsije proglašavao svem narodu svaku zapovijed, sukladno zakonu, on uze telaca i jaraca, potom vodu, skerletnu vunu i miloduh, i poškropi on i samu knjigu i sav narod,
20 govoreći: Ovo je krv saveza koji Bog je naložio za vas;
21 potom, ona poškropi također krvlju šator i sva obredni pribor,
22 krvlju, prema zakonu, čisti se gotovo sve, i bez izlijevanja krvi nema oprosta.
23 Ako dakle slike onoga što je u nebesima su očišćene putem tih obreda, nužno je da nebeske stvari same to budu putem boljih žrtava.
24 Nije, naime, u jedno svetište načinjeno rukom ljudskom, jednostavni precrt istinskog, ušao Krist, već u samom nebu, da bi se pojavio sada za nas pred licem Božjim.
25 I to ne da bi se ponudio u više navrata, kao veliki svećenik koji ulazi svake godine u svetište s tuđom krvlju.
26 Jer, tad bi on od osnivanja svijeta u više navrata trebao trpjeti. Naime, Samo jedanput, na svršetku vremenâ, on je bio očitovan za ukinuti grijehe svojom vlastitom žrtvom.
27 I kao što je sudbina ljudi umrijeti samo jedanput, - nakon čega dolazi suđenje -,
28 tako Krist bi darovan samo jedanput za ukloniti grijehove mnoštva i on će se pojaviti drugi put, bez odnosa s grijehom, onima koji ga čekaju za spasenje.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.