12. poglavlje
1 Tako dakle, mi također, koji imamo oko sebe jedan takav oblak svjedoka, odbacimo svaki teret i grijeh koji nas zna tako dobro okruživati, i izložimo se s izdržljivošću kušnji koja nam je predstavljena,
2 pogledima uprtim u onoga koji je začetnik vjere i koji ju vodi njenom ispunjenju, Isus, njega koji, niječući radosti koja mu pripadaše, izdrža križ u prijeziranju srama i sjede desno prijestolu Božjem.
3 Da, mislite na onoga koji je izdržao sa strane grješnika jedno takvo suprotstavljanje njemu, da vas ne bi prepustio da podlegnete pod obeshrabrenjem.
4 Vi se niste još odupirali sve do krvi u svojem boju protiv grijeha
5 i zaboravili ste pobuđivanje koje se upućuje vama kao i sinovima: Sine moj, ne preziri kaznu Gospodinovu, Ne gubi kuraži se kad te kori.
6 Jer, Gospodin ispravlja onoga koga voli, on kažnjava svakog sina koga prima.
7 Vi to za svoje odgajanje trpite. On s vama to kao sa sinovima postupa. Kakav je naime sin kojeg otac ne ispravlja?
8 Ako ste lišeni ispravke, u kojoj svi imaju svoj dio, tad ste kopilad, a ne sinovi.
9 Mi smo imali zemaljske očeve za odgojitelje, i tu se dobro nalazili; nećemo li, po jačem razlogu, podložiti se Ocu duhova i primiti od njega život?
10 Oni, naime, to bijaše za jedno vrijeme, prema njihovim dojmovima, nas su ispravljali; on, to je za našu korist, da nam priopći svoju svetost.
11 Svako popravljanje, na čas, ne čini radost, već žalost. Ali kasnije, ono proizvede kod onih na kojima je bilo vršeno, jedan plod mira i pravednosti.
12 Zato uzdignite klonule ruke i drhtava koljena,
13 i za svoje noge, načinite ravne putanje, da se hromi ne obogalji, već prije da ozdravi.
14 Tragajte za mirom sa svima, i posvećenjem bez kojeg nitko neće vidjeti Gospodina.
15 Bdijte da nitko ne izbjegne milosti Božjoj; da nikakav gorki korijen ne počne klijati, zbog nevolje i zarazi tako zajednicu.
16 Bdijte da nema bluda ili skrnavitelja, kakav je Ezav koji, za samo jedan pladanj, prodade svoje pravo prvorođenstva.
17 Jer, vi to znate, kad je htio slijedom baštiniti blagoslov, on bi isključen i ne bi tu za njega nikakve mogućnosti promjene, usprkos njegovim preklinjanjima i njegovim suzama!
18 Vi se niste približili jednoj opipljivoj stvarnosti, vatri koja se usplamtjela, mraku, tminama, uraganu,
19 zvuku trublje i buci glasa; oni koji ga čuše odbiše slušati više riječ.
20 Jer, oni ne mogaše podnijeti ovu zapovijed: Tko bude dodirnuo planinu - bila to i zvijer - bit će kamenovan!
21 A tako zastrašuj ući bi onaj prizor da Mojsije reče: Ja sam zastrašen i uzdrhtao.
22 Ali, vi ste se približili planini Sion i gradu Boga živog, Jeruzalemu nebeskom,i mirijadama anđela na sastanku blagdanskom,
23 i skupu prvorođenih, čija su imena upisana u nebesima Božjim, sucu za sve, i duhovima pristiglim k ispunjenju,
24 i Isusu, posredniku jednog novog saveza, i krvi škropljenja koja govori još bolje nego ona Abelova.
25 Gledajte ne odbiti slušati onoga koja vam govori! Jer, nije li se izmaklo kažnjavanju kad oni odbiše slušati onoga koji ih upozoravaše na zemlji, po jačem razlogu mi nećemo izmaknuti, ako se okrenemo od noga koji govori s visine nebesa.
26 On, čiji glas uzdrma tada zemlju, daje sada ovu izjavu: Posljednji put ja ću potresti, ne samo zemlju, već također i nebo.
27 Riječi posljednji put oglašavaju nestanak sveg onog što sudjeluje i nestalnosti stvorenog svijeta, da bi traje ono što je nepomično.
28 Budući da mi primamo nepomično kraljevstvo, držimo dobro tu milost. Po njoj, služimo Bogu na takav način da njemu bude ugodno, s podložnošću i strahom.
29 Jer naš Bog je jedna uništavajuća vatra.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.