15. poglavlje
1 Proglas o Moabu. U noći kad on bi zgažen, Ar-Moab je bio uništen. U noći kad on bijaše zgažen, Kir-Moab. buijaše uništen.
2 Uspinje se u templ, u Divon, na visoka mjesta za tu plakati. Na Nebo i Madabu, Moab se se žali. Sve su glave obrijane, sve su brade podrezane.
3 Na ulicama, ogrće se vreća. Na krovovima i na Trgovima, sav se svijet žali i lije suze.
4 Hešbon i Eleale puštaju krikove, čuje ih se sve do Jahasa. Također i vojnici Moabovi prave graju i njihova je duša bez smjelosti.
5 Moje srce jeca nad Moabom: Ima pobjeglih sve do Soara, Eglat-šelišija. Obala Luhita, njome se uspinje plačući i jedan razdirući krik, budi cestu iz Horonaima.
6 Vode Nimrima. su postale jedno pusto mjesto. Trava se sasušila, ona ne niče više, nema više zelenila.
7 A dobra kojima još oni raspolažu, oni ih nose s one strane potoka Saulovih.
8 Krikovi su obišli sve područje Moaba, žalopojke idu sve do Eglaima, one pristižu sve do bunara Elimovih.
9 Vode Divona su pune krvi, također dodat ću ja nesrećama Divona lava protiv preživjelih Moabovih, protiv onih koji će ostati u zemlji.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.