16. poglavlje
1 Pošaljite janje vladara zemlje od Sela kroz pustinju prema planini kćeri Siona.
2 Na gazovima Arnona, kćeri Moabove bit će kao ptice pobjegle, potjerane iz svojeg gnijezda:
3 ” Održite savjetovanje, govore one, donesite jednu odluku: U sred podneva, načini svoju sjenu jednaku noći, sakrij protjerane, nek izbjeglice ne budu otkrivene!
4 Nek' izbjeglice iz Moaba mogu boraviti kod tebe! Budi za njih jedan zaklon protiv uništitelja. Kad prinuda bude prestala, kad uništenje bude prikrajčeno, kad tlačitelj bude nestao iz zemlje,
5 prijestol će biti učvršćen ljubavlju i, u šatoru Davidovu, jedan će tu sudac sjedjeti s pouzdanošću, osjetljiv na pravo i hitar činiti pravdu.“
6 Mi smo upoznali krajnju oholost Moabovu, njegovu drzovitost, njegov ponos, njegovu nerazumnost, njegove isprazne želje.
7 A sada Moab na Moab se žali, oni se svi žale. Na kolače od grožđa iz Kir-Hareseta, oni jecaju, preneraženi.
8 Jer polja Hešbona propadaju, a vinogradi Sivme čije vino uspavljuje gazde naroda: oni se proteže sve do Jazera, gube se u pustinji, a njihovi izdanci se pružaju s one strane mora.
9 A, sada ja plačem s Jazerom nad vinogradima Sivme. Ja vas oblijevam svojim suzama, Hešbone i Elealea, jer nad vašim jematvama i vašim žetvama krikovi radosti su prestali.
10 Radost i veselje su nestali s pribrežja, a u vinogradima, nema više razdraganosti, nema više klicanja. Ne tiješti se više vino u burad, krici radosti su prestali.
11 Kao harfa, moja utroba drhti nad Moabom, a moje srce nad Kir-Heresom.
12 Vidjet će se Moab povlačiti prema visokim mjestima ići preklinjati u svojim svetištima: neće on tu moći ništa.
13 Takva je riječ koju GOSPOD izgovorio o Moabu prije dugo vremena.
14 A sada, GOSPOD kaže: Od sada tri godine - godine najamnikove. -, cvijet Moabov i također sve njegovo mnoštvo bit će bez težine. Ostat će ga vrlo malo, ništa što bi vrijedjelo. “
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.