17. poglavlje
1 Proglas protiv Damaska. Damask će prestati biti jedan grad i postat će jedna hrpa krhotina.
2 ti koji šalješ morem izaslanstva. u lađama od papirusa, ponad voda. Hajdete, glasonoše hitre, prema narodima tananim i ćosavim, strašnim i preko svojih granica, narod koji tepa i koji gazi, čije rijeke odnose tlo.
3 Vi svi, stanovnici svijeta, koji napučuju zemlju, kad barjak bude uspravljen na planinama, pogledajte! kad bude zaječao rog, poslušajte!
4 Jer, GOSPOD mi je govorio ovako: Ja ću ostati miran, ja ću pogledati mjesto gdje jesam, kao blještavu toplotu iznad svjetlosti, kao oblak rose u u vrućini žetve.
6 Sve je to napušteno grabljivicama gorskim i zvijerima divljim. Grabljivice će tu dolaziti sprovesti ljeto, a sve divlje zvijeri.
7 U ono vrijeme, donijet će dar GOSPODU, svemogućem, narod tanan i ćosav, narod zastrašujući dobrano preko svojih granica. narod mucav i koji gazi, čije rijeke odnose zemlju, donijet će se jedan dar ondje gdje se nalazi ime GOSPODA, svemogućeg, na planini Sion.
8 On neće više pogledati oltara koji su djelo njegovih ruku, on neće više vidjeti ono što su njegovi prsti načinili: svete stubove i znakove sunca.
9 Onog dana tvoji gradovi-utočišta bit će napušteni, kao što biše šume i vrhovi pred sinovima Izraelovim, i to će biti opustošenje,
10 jer ti si zaboravio Boga svog Spasitelja, ti se nisi sjetio Stijene, svojeg utočišta, posadio si biljke slasti. i ti si sijao strane sjemenke.
11 Dana kad ih posadiš, vidiš ih porasti i od jutra, ti vidiš klijati svoje sjemenje, ali u času kad budeš htio užiti ih, tvoja se žetva sasuši, a zlo je neizlječivo.
12 Nesreća! To je brundanje bezbrojnog naroda, jedno rikanje kao ono od mora, jedno mnoštvo naroda kao ono voda silovitih,
13 jedno mnoštvo naroda kao ono velikih voda. On im prijeti i oni bježe daleko, protjerani kao pljeva vjetrom planinskim, kao srca čkalja olujom.
14 U večer, to je strava, a u jutro, ne ostade više ničeg. Takav je udio onih koji nas ogoljuju, sudbina onih nas pljačkaju.
18 1 Nesreća! Zemlja gdje praskaju pokrilja, uzduž rijeka Nubije,
5 Prije žetve, kad je cvjetanje pri svršetku svom, kad cvijet postaje jedan grozd koji zrije, odsijeca se ogranke vinove loze srpom, odsijeca se loza, potkresuje.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.