42. poglavlje
1 Evo moga sluge kojeg ja podržavam, mog izabranika kojeg ja sam imam u milosti, ja sam svoj Duh stavio u njega. Za narode on će dati suđenje
2 on neće vikati, neće podizati tona, on neće dati da se po ulici čuje žamor;
3 on neće skršiti previjenu trstiku, on neće ugasiti fitilj koji se trne; sigurno, on će zavesti suđenje.
4 On se neće utrnuti, on neće savinuti, sve dok ne bude nametnu zemlji suđenje, i otoci će čekati njegove zakone.
5 Ovako govori Bog, GOSPOD, koji je stvorio nebesa i koji ih je razastro, koji je prostro zemlju nositeljicu njegovih izdanaka, dao disati mnoštvu koje ju pokriva i dah oniuma koji ju prelaze.
6 To sam ja GOSPOD, ja sam te pozvao po pravdi, ja sam te držao za ruku, ja sam te stavio u pričuvu i ja sam ti namijenio savez mnoštva, svjetlost narodima,
7 da otvaraš oči slijepima, da iz zatvora izvodiš zatvorenika, iz rešta, stanovnike tmina.
8 To sam ja GOSPOD, takvo je moje ime; i moja slava, ja ju neću nikom drugom dati, ni idolima slave koja je meni namijenjena.
9 Prva zbivanja, evo prošla su, i ja najavljujem ponovo, prioje no što se zbudu, ja vam ih dajem saznati.
10 Pjevajte za GOSPODA jednu pjesmu novu, pjevajte njegovu zahvalnicu, s krajeva zemaljskih, ljudi s pučine, i sveg što more ispunjava, otoci i njihovi stanovnici.
11 Nek' podignu glas pustinje i njihovi gradovi, sela gdje stanuje Kedar; nek' stanovnici stijenja kliču, s vrhova planinskih nek' kliču pozdrave;
12 nek se odaje slava GOSPODU, nek' se objavi po otocima njegova pjesma pohvalnica!
13 GOSPOD, kao jedan junak, izići će, kao jedan ratnik, on budi svoju ljubomoru, on zove na uzbunu, jednu grmljavinu i protiv neprijatelja svojih on se drži junački:
14 Ja sam dugo vremena ostao nedjelotvoran, nisam rekao ništa, držao sam se kao jedna žena u poslu, uzdisao sam, zgranjivao se, i najednom sam potišten.
15 Ja ću uništiti brda i planine i sve njihovo zelenilo, ja ću ga sasušiti; ja ću promijeniti rijeke u otoke, a jezera, njih ću sasušiti.
16 Dat ću da hodaju slijepci putovima njima nepoznatim, stazama im nepoznatim ja ću dati da hode. Prmijenit ću pre njima tmine u svjetlost, krivine u prave crte. Te naume, ja ću ih izvesti i ništa neću napustiti.
17 Evo ih zabačenih unazad, svih postiđenih, onih koji se pouzdaju u idole, onih koji govore livenoj kovini: ”Naši bogovi, to ste vi! “ Jedan narod koji nije htio slušati
18 Vi, gluhi, slušajte! Vi, slijepci, gledajte i vidite!
19 Tko bijaše slijep, ako ne moj Sluga? Tko bijaše gluh kao moj Glasonoša kojeg sam poslao? Tko bijaše slijep kao Oprošteni? Tko bijaše gluh kao Sluga GOSPODOV?
20 Ti si mnogo vidio, ali nisi zapamtio; imaš otvorene uši, ali ne čuješ!
21 GOSPODU je godilo, zbog njegove pravde učiniti svoj Zakon velikim i veličanstvenim,
22 ali evo jednog naroda opljačkanog i opustošenog: svi su uzapćeni u jamama{{Refl|291}, u zatvorima oni su bili skriveni; oni su bili određeni pljačkanju i nitko ih nije oslobađao, osuđeni na pustošenje, a nitko nije govorio: ”Obnovi! “
23 Tko će između vas poslušati ove riječi, biti pozoran i slušati, ubudućnosti:
24 Tko je izručio Jakova pustošenju, Izrael pljačkašima? Nije li to GOSPOD, on prema kome smo mi zgriješili, on čije putove nismo htjeli slijediti i čiji nismo slušali Zakon?
25 Tada je on sasuo na Izrael bijes svojeg gnjeva, razmah rata; on se raspalio posvuda uokolo, a da on ne prepozna ništa, on ga skameni usred polja, a da ništa ne primi k srcu!
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.