44. poglavlje
1 Ali sada, slušaj, Jakove, slugo moj, Izraele, kojeg sam izabrao:
2 Ovako govori GOSPOD, koji te načinio, koji te odgajao od krila materinog i koji ti pomaže: Ne boj se, slugo moj Jakove, Preodgovjeni, onaj kojeg sam ja izabrao,
3 jer ja ću razliti vode nad ožednjelima, slijevanje ponad sasušenih, ja ću prosuti svoj Duh na tvoje potomstvo, svoj blagoslov na tvoje izdanke;
4 oni će porasti kao u sred travnjaka, kao vrbe na rubu voda.
5 Jedan će reći: ” Ja pripadam GOSPODU”, drugi će se zvati imenom Jakovljevim, jedan drugi na svojoj će zapisati ruci: ” Ja sam GOSPODOV“ i potvrdit će se ime Izraelovo.
6 Ovako govori GOSPOD, Kralj Izraela, onaj kojeg je otkupio GOSPOD, svemogući. Ja sam prvi, ja sam posljednji, osim mene, nema boga.
7 Tko je kao ja? Nek' uzme riječ, nek' oglasi ono što jest i otkrije mi to, otkad sam ja uspostavio mnoštvo koje uzilazi u noć vremena; nek' kaže stvari koje će stići, i one koje će doći, nek' nam ih najavi!
8 Ne drhtite, ne bojte se! Nisam li ti ja dao saznati i najavljivao ti ih od prije dugo vremena? Niste li mi vi svjedoci? Ima li boga osim mene? Sigurno, ne postoji nikakava Stijena, koju ja ne bih poznavao!
9 Oni koji prave idole samo su ništice, kipići koje oni pomno izrađuju nisu od nikakve koristi, njihovi svjedoci, oni ne vide ništa, i, za njihov stid, oni nemaju pojma o ničemu!
10 Tko je ikad načinio jednog boga, izlio jednog idola za ne postojanje koristi?
11 Evo kako se svi ti posvećenici u tajne nađu posramljeni, zanatlije su samo ljudi! Nek' se prikupe svi, nek' se predstave: oni će drhtati i bit će postiđeni svi skupa.
12 Zanatlija u željezu oštri jedno dlijeto, stavlja ga u žeravice, oblikuje čekićem, radom jedne snažne ruke. Ali, ostane li gladan? Nema više snage! Ne pije li vode? Evo ga kako onemoća!
13 Zanatlija u drvetu zateže konop, ocrtava djelo kredom, izvodi ga dlijetom, da nariše ga šestilom, daje mu oblik čovjekov, krasotu jednog ljudskog bića, da ga nastani u templu,
14 da se izdjelja iz cedrovine u njegovu čast. Uzme lužnjaka i hrastovine, za sebe ih hoće tvrde, između drveta šumskih, zasadi jedan bor, ali kiša je ta koja mu daje porasti.
15 Za čovjeka je drvo za loženje: on uzme i ogrije se, on ga zapali i ispeče kruh. S tim on također načini jednog boga i klanja se, načini od njeg jednog idola i povije se pred njim.
16 Pola tog on spali u vatri i stavi odozgo meso koje će pojesti: on prži svoju pečenku; on se ogrije i kaže: ” Ah, ah, ugrijao sam se, vidim rumenilo!“
17 S ostatkom, on načini jednog boga, svog idola, nakloni se i pokloni pred njim, uputi mu molitvu, govoreći: ”Oslobodi me, jer moj bog, to si ti!“
18 Oni ne razumiju, ne uočavaju, jer njihove su oči zamazane, tako da ništa ne vide, njihova su srca to isto, da ne mogu ništa razumjeti!
19 Ništa u njegovom srcu se ne okreće k spoznavanju i razumijevanju, da bi rekli: Ja sam ga pola spalio u vatri, ja sam također ispekao kruh na žeravju, ja sam ispekao meso i ja ga jedem, a od preteklog ja ću načiniti jednu gnusnost, ja ću se klanjati pred komadom drveta! “
20 On se privrgnu pepelu, njegovo ga prijevarno srce zavede: on se neće vidjeti oslobođenim! “ Isto tako neće on reći: ” Nije li to prijevara, to što ja imam u rukama? “
21 Jakove, sjeti se ovoga, Izraele: ti si moj sluga, ja sam te načinio kao slugu za sebe; ti, Izraele, ti me nećeš razočarati:
22 ja sam izbrisao kao jedan oblak pobune tvoje, kao jedan oblak, tvoje grijehove; vrati mi se, jer ja sam te otkupio.
23 Nebesa, kličite, jer GOSPOD je učinio, zazvonite, dubine zemaljske, planine, rasprsnite se od klicanja, u isto vrijeme kad i šuma i sva njena drveta, jer GOSPOD je otkupio Jakova i u Izraelu ipokazao raskoš!
24 Ovako govori GOSPOD koji te otkupio, koji te odgajao od krila materinskog: To sam ja, GOSPOD, koji čini sve; ja sam razapeo nebesa, ja posve sam, ja sam prostro zemlju, tko mi je to pomagao?
25 Ja sam zatr'o znakove vračeva, vračevi, ja ću ih rastepsti, oborit ću nauznak mudrace i njihovu znanost, izludit ću ih.
26 Ja dajem punu važnost riječi svojeg sluge, učinit ću da uspije naum mojih glasonoša: ja kažem za Jeruzalem: ” Nek' bude nastanjen“, za Judine gradove: ” Nek' se nanovo izgrade“, ono što je uništeno, ja ću staviti na vrijednost.
27 Ja kažem pučini: ” Budi pusta, tvoje tijekove, ja ću ih sasušiti! “
28 Ja kažem o Kiru: ”To je moj pastir“; sve što mi godi, on će učiniti da to uspije, govoreći za Jeruzalem: ” Nek' bude nanovo izgrađen “, a za Templ: ”Budi nanovo utemeljen!“
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.