59. poglavlje
1 Ne, ruka GOSPODOVA nije prekratka za spasiti, njegovo uho nije pretvrdo za čuti!
2 Već su to vaše nastranosti koje su postavile jednu među između vas i vašeg Boga; to su vaši grijesi koji su zadržali skriveno njegovo lice daleko od vas, predaleko da bi vas čuo on.
3 Vaši dlanovi, u stvari, umazani su krvlju a vaši prsti nastranošću; vaše usne vole laž, vaš jezik popjevava himbenost.
4 Nitko ne podnosi tužbe prema pravednosti, nitko ne parbi iz dobre vjere; stavlja se svoje uvjerenje na ništavilo, govori se šuplje, snuju se štete i porađa nedjelo!
5 Jaja su to gujina koja se nose na polog i paukova se mreža tkaje; tko jede njihova jaja umire; rasprsnuto, izlegnuto jaje: to je jedna guja!
6 Njihova tkanina ne daje nikakve odjeće, ne može se pokriti njihovim proizvodima; njihovu su proizvodi djela zla! U njihovim šakama ostvaruju se samo nasilja!
7 Njihove noge k zlu trče, oni trče prosuti krv nedužnom.; njihove su misli misli zlobnih, na njihovim su putovima štete i lomovi.
8 Oni ne poznaju putove mira, na njihovim prijelazima ne susreće se pravda; svoje staze, oniih sebi označavaju potajno, tko god tuda putuje poznaje mir.
9 Od tada suđenje ostaje daleko od nas, a pravda ne stiže sve do nas. Mi se nadasmo svjetlosti, a evo tmina, svjetlosti, a evo nas hodimo u tami.
10 Mi tapkamo kao slijepci uza zid, mi pipkamo kao ljudi bez očiju. U sred podneva mi posrćemo kao u sumrak, u punom zdravlju, mi smo kao kakvi mrtvaci.
11 Svi brundaju na nas kao medvjedi, kao golubice mi žalobno gugučemo. Mi se nadasmo suđenju, ali ničeg ne bi! Spasenje, ali ono ostaje daleko od nas.
12 To je što naše pobune obiluju nasuprot tebi, i naši grijesi svjedoče protiv nas; da, naše pobune su jedno s nama i naše nastranosti, mi ih dobro poznajemo:
13 buniti se, biti podao glede GOSPODA, baciti se unatrag daleko od našeg Boga, snovati otimačine i izopačenje, u dnu srca zamišljati i gugutati prijevarne riječi.
14 Tako suđenje bi bačeno unatrag, a pravda, u daljini, ostade nepokretna. To je zašto istina je posrnula na mjestu, a pravednost tu ne može imati pristupa;
15 istina je uzmanjkala, a tko se uklanja od zla biva opljačkan! GOSPOD je to vidio, i to bi loše u očima njegovim, da nema nikakvog suđenja.
16 On je vidio da ne bijaše nikog, on se ražalostio da nitko ne posreduje; tad je njegova ruka. koja je povela k spasu i njegova pravda koja ju je podržala.
17 On je odjenuo pravdu kao jedan oklop, stavio na glavu kacigu spasa; on je ogranuo kao tuniku mantiju osvete, on se ogrnuo ljubomorom kao jednim ogrtačem.
18 Kakva djela, takva naknada njegova, gnjev za njegove protivnike, odmazda za njegove neprijatelje! -Protiv otoka on vrši odmazde.
19 Tada će se bojati, od zapada, imena GOSPODOVOG, i od istoka sunca, njegove slave, jer on će doći kao jedna uska rijeka da baci dah GOSPODOV.
20 On će doći kao otkupitelj za Sion, za one koji, u Jakovu, opozivaju svoje pobune
21 što se mene tiče - reče GOSPOD - evo što će biti moj savez s njima: moj duh koji je na tebi, i moje riječi koje sam ja stavio u tvoja usta neće se odstraniti iz tvojih usta, niti iz usta tvojem potomstvu, niti iz usta potomstvu tvojeg potomstva - reče GOSPOD - od sada i za uvijek.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.