62. poglavlje
1 Zbog Siona ja neću ostati nedjelatan, zbog Jeruzalema, ja se neću mirno držati, sve dok ne iziđe, kao svjetlost, njegova pravda, i njegov spas, kao jedan plamen koji prži.
2 Narodi će vidjeti tvoju pravdu, i svi kraljevi tvoju slavu. zvat će te novim imenom koje će usta GOSPODOVA najaviti.
3 Ti ćeš biti kruna veličanstva u ruci GOSPODOVOJ jedna tijara kraljevstva na dlanu svojeg Boga.
4 Neće ti se više govoriti ”Napuštena“, neće se više reći tvojoj zemlji: žalosna“, već će te se zvati ”ona koja mi je mila“, i zemlja ”Vjenčana“, jer će GOSPOD u tebi imati svoju ljubav i tvoja zemlja bit će vjenčana.
5 U stvari, kao što mlad čovjek vjenčava svoju zaručnicu, tvoja će te djeca vjenčati, i zanesenošću ženika za svoju zaručnicu, tvoj će Bog biti zanesen tobom.
8 Svojom desnicom i svojom rukom moćnom GOSPOD je zajamčio ovu prisegu: Nikad ti više neću dati tvoje pšenice neprijatelju tvom, nikad više sinovi strančevi neće tvoje piti vino, ono za koje si se ti umarao.
9 Ali, oni koji budu skupljali žito s njim će se prehranjivati i slavit će oni GOSPODA, i oni koji budu prikupljali s jematve pit će ga u trijemovima mojeg svetišta.
10 Prođite, prođite vrata, oslobodite put naroda, naspite, naspite cestu, popločajte kamenjem, uzdignite barjak pred licem naroda.
11 Evo što je GOSPOD dao čuti sve do na kraj zemlje: Recite kćeri Siona: Evo tvoj Spas dolazi, evo s njim njegove plaće i pred njim njegove nagrade.
12 Zvat će ih se ”sveti Narod“, ”Otkupljenici GOSPODOVI“, a tebe će zvati ”Prošenica“, ”Grad nenapušteni“.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.