63. poglavlje
1 Tko je dakle onaj koji dolazi iz Edoma, iz Bosre, s grimizom na habitima, nadimajući grudi ispod odjeće svoje, nadut snagom svoje sile? - Ja sam taj koji govori o pravdi, koji grdi za spasiti.
2 Onaj koji učini napredovati, desno od Mojsija, njegovoj ruci blistavoj? Onaj koji razdvoji vode pred njima da si napravi jedno vječno ime?
3 - U kaci, gnječio sam sam, između naroda, nitko ne bijaše sa mnom; tad sam ih zgazio, u svojem gnjevu, gazio sam ih, u svojoj srdžbi; njihov je sok prskao po mojim habitima i ja sam zamrljao svoju odjeću.
4 U svom srcu, u stvari, to bijaše dan osvete, godina mojeg iskupljivanja. bijaše došla.
5 Ja sam pogledao: nikakve pomoći! Ražalostio sam se: nikakve potpore! Tad me moja ruka spasila, a moj gnjev je bio moja potpora.
6 Ja sam skršio narode, u svojoj srdžbi, opio sam ih, u svojoj ljutnji: njihov ugled, bacio sam na zemlju!
7 Podsjetit ću na dobročinstva GOSPODOVA, pohvalnice koje slave GOSPODA, prema svemu što je GOSPOD ostvario za nas, da, njegova velika dobrota za dom Izraelov, koja je on ostvario prema svojoj nježnosti, velikodušan u dobročinstvima.
8 On bijaše rekao: ” Uistinu, oni su moj narod, sinovi koji ne varaju“, i on bi za njih Spasitelj
9 u svim njihovim nevoljama. To nije jedan izaslanik ni jedan glasonoša, to je on, osobno, koji njih spasi: u svojoj ljubavi i u svojoj sućuti, to je on sam koji njih iskupi. On ih podiže, on ih nosi sve vrijeme od prije.
10 Ali oni se pobunjuju, oni opterećuju njegov sveti Duh. Tad se on protiv njih okrenu kao neprijatelj im, on sam se stavi u rat protiv njih.
11 Njegov se tad narod sjeti dana iz vremena Mojsijevog: ” Gdje je Onaj koji je dao da se s mora uspne pastir stada njegovog?
13 Ona koji učini napredovati u ponorima? Kao kakav konj u pustinji oni ne posrtaše,
14 kao sitna stoka koja s spušta u dolinu Duh GOSPODOV ih vodiše k spokoju.“ Tako si to vodio svoj narod, za načiniti si jedno sjajno ime.
15 Gledaj i vidi, s neba, iz tvoje svete i blistave palače: Gdje su dakle tvoja ljubomora i srčanost, uzbuđenje tvoje utrobe. Tvoje nježnosti za mene jesu li im bile sadržajem?
16 To što je naš Otac, to si ti! Abraham u stvari nas ne poznaje, Izrael nas ne priznaje više; ti si taj GOSPOD, koji je naš Otac, naš Iskupitelj oduvijek, tu je tvoje ime.
17 Zašto si nas bacio u lutanje, GOSPODE, daleko od tvojih putova, i ukrutio nam srca koja su daleko od straha prema tebi? Vrati se, radi svojih slugu, plemena iz tvoje baštine.
18 Za kratko vrijeme tvoj je sveti narod ušao u njegovu baštinu; naši su ga napadači srušili, tvoje svetište!
19 Dugo vremena mi smo oni nad kojima ti ne vršiš svoju vlast, oni nad kojima tvoje ime nije više zazivano. Ah, da ti razdereš nebesa i i da siđeš, tako da planine budu potresene pred tobom,
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.