64. poglavlje
1 kao kakva vatra koja spaljuje šikare, kao kakva vatra koja uzavrije vode, da učiniš da tvoji neprijatelji upoznaju tvoje ime; narodi bi bili oboreni pred tobom,
2 da ti učiniš užasavajuće stvari, koje mi ne očekujemo: da siđeš, planine bi se potresale pred tobom.
3 Nikad se nije doznalo, nikad se nije čulo govoriti, nikad to oko nije vidjelo da jedan bog, izuzev tebe, postupi tako da računaju na njega.
4 Ti iznenađuješ onog koji se raduje činiti pravdu, one koji na tvojim putovima sjećaju se tebe, evo te Te razgnjevljenog, jer mi smo zastranili; na tvojim putovima nekadašnjim. mi bijasmo spašeni.
5 Svi, mi bijasmo kao nečisti, i sva naša djela pravde, kao ogavno rublje, svi, mi smo uvenuli kao lišće, a naše nastranosti, kao vjetar, nas odnesoše.
6 Nitko ne zaziva u tvoje ime, nitko se ne budi da se za tebe uhvati, jer ti si nam skrio svoje lice, ti si nam pustio u ruke uzeti svoje nastranosti da postanemo razvratnicima.
7 Međutim, GOSPOD, naš Otac to si ti: mi smo ilovača, a ti si taj koji nas je oblikovao, svi smo mi djelo tvoje ruke.
8 Ne srdi se, GOSPODE, do krajnosti, ne sjećaj se zauvijek nastranosti. Već pogledaj dakle: tvoj narod, to smo svi mi!
9 Tvoji su sveti gradovi jedna pustinja, Sion je jedna pustinja, Jeruzalem jedna pustoš!
10 Naš Dom sveti i sjajni, gdje naši očevi pjevaše tebi pjesme zahvalnice, bi spaljen vatrom, i svo što bi našom ljubavi postalo je rušenje!
11 Da li, pred svim tim, ti ćeš se moći suzdržati, GOSPODE? Ti ćeš ostati nedjelatan i ti ćeš nas do krajnosti ponižavati?
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.