13. poglavlje
1 GOSPOD oslovi Mojsiju:
2 » Posveti mi svakog prvorođenog, koji otvara krilo materinsko, između sinova Izraelovih, između ljudi kao i između životinja. To je moje.«
3 Mojsije reče puku: » Da se podsjeti ovog dana kad ste izišli iz Egipta, iz kuće ropstva, jer čvrstom vas rukom GOSPOD izvede otud. Neće se jesti uskisli kruh.
4 Danas, vi će te izići, u mjesecu Klasova.
5 Tada kad te GOSPOD bude uveo u zemlju Kanaana, Hitita, Amorita, Hivita i Jezubita - onaj koji je prisegao tvojim očevima dati ju tebi - zemlju gdje teku med i mlijeko, - vršit ćeš taj obred u ovom mjesecu:
6 Sedam dana, jest ćeš kruhove bez kvasa. Sedmi dan, bit će blagdan za GOSPODA.
7 Jest će se kruhovi bez kvasa tijekom sedam dana. Neće se ni pogledati uskisli kruh, neće se ni pogledati kvas na cijeloj tvojoj teritoriji.
8 - Prenijet ćeš ovaj nauk svojem sinu u taj dan: To je zbog tog što je GOSPOD postupio meni u prilog pri mojem izlaskom iz Egipta.
9 - Jednom čvrstom rukom GOSPOD te izveo iz Egipta: evo što ćeš umjesto znaka na ruci imati, podsjetnika izme đu očiju, da u ustima tvojim bude zakon GOSPODOV.
10 - Ti ćeš primijenjivati taj propis u njegov dan, iz godine u godinu.
11 Tada, kad te GOSPOD bude uveo u zemlju Kanaana - kako je to prisegao tebi i tvojim očevima - i kad ti ona bude dana,
12 ti ćeš prenijeti GOSPODU sve ono što otvara materinsku utrobu i sve što otvara matericu u stoke koja ti pripada: mužjaci su GOSPODOVI!
13 Svako prvorođeno od magareta, otkupit ćeš jednom ovcom. Ako li ga na otkupiš, slomi mu šiju. Svakog prvorođenog čovjeka između svojih sinova, njega ćeš otkupiti.
14 Dakle, kad te tvoj sin sutra upita: Zašto to? ti ćeš mu reći: Čvrstom je rukom GOSPOD nas izveo iz Egipta, iz kuće robstva.
15 U stvari, kako je Faraon stvarao poteškoće za pustiti nas izići, GOSPOD je ubio svakog prvorođenog u zemlji Egipat, od prvorođenog u čovjeka do prvorođenog u životinja. Zbog tog ja žrtvujem GOSPODU svako muško koje otvara materinsku utrobu, ali vlastitog prvorođenog od mojih sinova, njega otkupljujem.
16 Čvrstom je rukom GOSPOD nas izveo iz Egipta: eto što će zamijeniti znak na tvojoj ruci i oznaku između očiju.«
17 Kad Faraon pusti puk otići, Bog ga ne povede cestom iz zemlje Filistinaca, iako ona bi najizravnijom. Bog je pomislio: » Ne treba narod, suočivši se s bitkama, predomisliti se i vratiti u Egipat!«
18 Bog skrenu puk u pustinju pokraj Trstikovog mora. U bojnom poretku sinovi Izraelovi bijahu otišli iz zemlje Egipta.
19 Mojsije ponese kosti Josipove, jer je to ovaj bio zahtijevao od sinova Izraelovih u prisezi govoreći im: »Bog neće uzmanjkati djelujući u vaš prilog; tada će te vi odnijeti odavde moje kosti s vama.«
20 Oni odoše iz Sukota i utaboriše se u Etamu, na rubu pustinje.
21 Sam GOSPOD je išao na njihovom čelu: stub oblačni danju, za otvoriti im cestu - stub vatreni noću, za osvijetliti ih; oni su tako mogli ići danju i noću.
22 Danju, stub oblačni nije napuštao čelo puka; ni, noću, stub vatreni.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.