14. poglavlje
1 GOSPOD oslovi Mojsija:
2 »Reci sinovima Izraelovim da dođu taborovati ispred Pi-Hahirota, između Migdola i mora - to je ispred Baal-Cefona, točno preko puta, gdje će te vi taborovati, na rubu mora - ;
3 tada, Faraon reći će sinovima Izraelovim: Evo ih kako zemljom lutaju izluđeni! Pustinja se zatvorila za njima!
4 ja ću ukrutiti srce Faraonu i on će ih proganjati. Ali, ja ću se proslaviti na račun Faraonov i svih njegovih snaga, i spoznat će Egipćani da sam ja GOSPOD.« Oni učiniše tako.
5 Javiše kralju Egipta kako je narod u bijegu. Faraon i njegove sluge promijeniše ideje glede puka i rekoše: » Što li smo to učinili? Pustili smo Izrael napustiti našu službu! «
6 On upregnu svoja kola i povede svoj puk sa sobom.
7 Uze 600 elitnih kola i sva kola egipatska, svatko sa svojm konjušarima.
8 GOSPOD ukruti srce Faraonu, kralju Egipta, koji proganjaše sinove Izraelove, one sinove Izraelove koji izlažahu uzdignute ruke.
9 Egipćani ih progoniše i sustigoše dok su taborovali na rubu mora - sve zaprege Faraonove, njegovi jahači i njegove snage - blizu Pi-Hahirota, pred Baal-Cefonom.
10 Faraon se bio primakao. Sinovi Izraelovi podigoše oči: kad evo Egipta na cesti iza njih ! Sinove Izraelove spopade veliki strah i zavapiše prema GOSPODU.
11 Oni rekoše Mojsiju: » Da li Egiptu manjkaše grobova, te nas ti odvede u pustinju da poumiremo? Što nam to učini, odvodeći nas iz Egipta?
12 Nismo li ti rekli u Egiptu: Pusti nas služiti Egipćanima! Bolje nam je služiti Egipćanima no umrijeti u pustinji.«
13 Mojsije reče puku: »Ne bojte se! Držite se dobro! I gledajte spas koji će GOSPOD danas za vas ostvariti. Vi ste vidjeli danas Egipćane, nikad ih više neće te ponovo vidjeti.
14 GOSPOD je taj koji će se tući za vas. A vi, vi ostanite mirni! «
15 GOSPOD reče Mojsiju: Zašto vapiš prema meni? Reci sinovima Izraelovim: nek' krenu na put!
16 A ti, digni svoj štap, pruži ruku nad more, razdvoji ga: i nek' sinovi Izraelovi prođu po suhom posred mora.
17 A ja, ja ću ukrutiti srce Egipćanima da prodru iza njih i da se ja proslavim o trošku Faraona i svih njegovih snaga, njegovih kola i njegovih konjanika.
18 Tako će Egipćani spoznati da sam ja GOSPOD, kad se budem proslavio o trošku Faraona, njegovih kola i njegovih konjanika.«
19 Anđeo Božji koji je išao ispred tabora Izraelovog pođe i pređe u njihovu pozadinu. Stub oblačni sprijeda pređe im straga.
20 Postavi se između tabora Egipćana i tabora Izraelovog. Bijaše jedan oblak, ali također i tmina; tad on osvijetli noć. I cijele noći ne približiše se jedan drugom.
21 Mojsije ispruži ruku nad more. GOSPOD odmicaše more cijele noći jakim istočnim vjetrom i presuši more. Vode se razdvojiše
22 i sinovi Izraelovi prodriješe u sred mora po suhom, vode činiše po jedan zid njima s desna i njima s lijeva.
23 Egipćani ih progoniše i prodriješe iza njih - svi konji Faraonovi , njegova kola i njegovi konjanici- sve do u sred mora.
24 No, tijekom bdijenja pred zoru, iz oblaka i vatre GOSPOD osmotri tabor Egipćana i izazva nered u taboru egipatskom.
25 On zaustavi točkove njihovih kola i vožnju im učini mučnom. Egipat reče: » Bježimo daleko od Izraela, jer je GOSPOD taj koji bije boj za njih protiv Egipta!«
26 GOSPOD reče Mojsiju: » Pruži ruku nad more: nek se vode vrate na Egipat, na njihova kola i njihove konjanike!«
27 Mojsije ispruži ruku nad more. U nadolasku jutra, more se vrati na svoje uobičajeno mjesto, dok Egipćani juriše njemu u susret. A GOSPOD se otrese Egipćana usred mora.
28 Vode se vratiše i prekriše kola i konjanike; sve snage Faraonove koje bijahu prodrle u more iza Izraela, ne osta nitko.
29 Ali, sinovi Izraelovi bijahu išli po suhom posred mora, vode su stvarale zid njima desno i njima lijevo.
30 GOSPOD, onog dana, spasi Izrael iz ruku Egipta i Izrael vidje Egipat umrijeti na obali mora.
31 Izrael vidje kakvom je snažnom rukom GOSPOD djelovao protiv Egipta. Narod se uplaši GOSPODA, povjerova u GOSPODA i u Mojsija slugu njegovog.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.