15. poglavlje
1 Tada, sa sinovima Izraelovim, Mojsije zapjeva hvalospjev GOSPODU. Oni rekoše: Ja hoću pjevati GOSPODU, on učini blistavo djelo. Konja i konjanika u more on baci.
2 Moja snaga i moja pjesma, to je GOSPOD. On biješe spas moj. To je on, moj Bog, ja ću ga slaviti; Boga Oca svojeg, ja ću veličati.
3 GOSPOD je jedan bojovnik. GOSPOD, to je njegovo ime .
4 Kola i snage Faraona, u more on ih baci. Cvijet njegovih štitonoša potamni u Trstikovom moru.
5 Provalije ih prekriše, oni siđoše u ponor kao kakav kamen.
6 Tvoja desnica, GOSPODE , plamteća od snage, tvoja desnica, GOSPODE , razbija neprijatelja.
7 Veličanstven od veličine, ti obaraš svoje protivnike. Ti buktiš srdžbom koja ih proždire kao slamu.
8 U dahu iz tvojih nosnica, vode se prikupljaju, valovi se uspravljaju kao nasip, provalije se ukrućuju u srcu mora.
9 Neprijatelj je mislio: Ja proganjam, ja hvatam, ja dijelim plijen, moje se grlo kljuka njime. Ja potežem svoj mač, moja ih ruka lišava!
10 Ti ispuhnu svoj vjetar, more ih prekri. Oni se potopiše kao od olova u vodama strašnim.
11 Tko je kao ti među bogovima, GOSPODE? Tko je kao ti, sjajan od svetosti? Pogibeljan u svojim podvizima? Čudotvoran?
12 Ti pružiš svoju desnicu, zemlja ih proguta.
13 Ti povede vjernošću puk koji si uzeo ti si ga odveo svojom snagom prema svojem svetom boravištu.
14 Narodi su čuli: oni drhte. Jeza je obuzela žitelje Palestine.
15 Tad biše užasnuti poglavari Edoma. Drhtanje uhvati prinčeve Moaba. Svi žitelji Kanaana potreseni su.
16 Padoše na njih strijepnja i užas. Pod veličinom tvoje ruke oni ušutaše, skameniše se, dok ne prođe tvoj narod, GOSPODE, dok ne prođe tvoj puk kojeg si stekao.
17 Ti si ih uveo i ti si ih postavio na planinu, svoju baštinu. Ti si spremio, GOSPODE, jedno mjesto za tu obitavati. Tvoje su ruke utemeljile, o GOSPODE, jedno svetište.
18 GOSPOD vlada zauvijek!
19 Konj je Faraonov prodro u more, sa svojim kolima i svojim konjanicima, GOSPOD je na njih vratio vode morske: ali, sinovi Izraelovi, oni, bijahu išli po suhom posred mora.
20 Proročica Mirijam, sestra Aaronova, uze u ruku tamburin; sve žene pođoše za njom, plešući i svirajući na tamburinu.
21 A Mirijam im zapjeva: » Opjevavajte GOSPODA, on učini blistavo djelo. Konja i jahača u more on ih baca!«
22 Mojsije odvede Izrael od Trstikovog mora i oni iziđoše prema pustinji Šur.
23 Oni stigoše u Maru, ali ne mogoše piti vode iz Marae, jer ona bijaše gorka - otkud i njeno ime "Mara".
24 Puk gunđaše protiv Mojsija govoreći: »Što ćemo piti?«
25 Ovaj zavapi prema GOSPODU koji mu pokaza jedno drvo određene vrste. On baci komad drveta u vodu i voda posta slatka. Ondje im on utvrdi zakone i običaje.
26 On reče: » Ako dobro čuješ glas GOSPODA, svojeg Boga, ako činiš ono što je pravo u njegovim očima, ako prikloniš uši njegovim zapovijedima, ako se pridržavaš svih njegovih propisa, ja ti neću dosuditi nikakvu bolest koju sam dosudio u Egiptu, jer ja sam GOSPOD koji te iscjeljuje. «
27 Oni stigoše u Elim: ima ondje dvanaest izvora vode i 70 palmi. Oni se taborovaše ondje, pokraj vode.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.