1. poglavlje
1 Jakov, sluga Bogu i Gospodinu Isusu Kristu, dvanaestorim plemenima koja žive u raspršenosti, pozdrav.
2 Uzimajte veoma dobrog srca, braćo moja, sve kušnje koje prolazite,
3 znajući da ispit kojem je vaša vjera podložena proizvodi jedno istrajavanje.
4 Ali da izdržavanje bude savršeno djelatna, da biste vi bili savršeni i ispunjeni, izuzeti svakom nedosatku.
5 Ako je mudrost nedostatkom nekom od vas, da moli u Boga koji daje svima s bezazlenošću i ne prigovarajući; ona će mu biti dana.
6 Ali, nek moli s vjerom, bez i osjećanja i najmanje sumnje; jer, onaj koji sumnja sliči uzburkanom valovlju morskom koje vjetar podiže.
7 Nek' ta osoba ne zamišlja sebi da će Gospodin dati što god to bilo
8 jednom podvojenom čovjeku, nestalnom u svim svojim postupcima.
9 Nek' brat sromnog stanja izvlači svoj ponos iz uzdizanja,
10 a bogataš, iz svog unižavanja, jer će proći kao cvijet iz livade.
11 Jer, sunce se diglo sa širokom i osušilo travu, čiji jez cvijet pao i čiji je lijepi izgled nestao; na isti način, bogataš, u svojim poduzećima, uvenut će.
12 Sretan čovjek koji podnese kušnju, jer, jednom provjeren, primit će krunu života, obećanu onima koji Njega vole.
13 Nek' nitko, kad je napastvovan, ne kaže: »Moja napast od Boga dolazi.« Jer, Bog ne može biti u napasti da počini zlo i ne napastvuje nikoga.
14 Svatko je napastovan svojom vlastitom pohlepom, koja ga povlači i zavodi.
15 Jedanput oplođena, pohlepa rađa grijeh, a grijeh, dozrio, rađa smrt.
16 Ne varajte se tu, ljubljena moja Braćo.
17 Svaki vrijedan dar i svaki savršeni poklon silaze odozgo, od Oca svjetala, kod kojeg nema ni oklijevanja ni sjene od uzrujanja.
18 Svojom vlastitom voljom, on nas je porodio riječju istine, da bismo bili tako reći prvine njegovih stvorenja.
19 Vi ste znaLki, Braćo moja ljubljena. Ipak, nek' nitko ne zanemari biti hitar za poslušati, spor za govoriti, spor razgnjeviti se,
20 jer gnjev ljudski ne ostvaruje pravdu Božju.
21 Također, oslobodite se svake prljavštine i svakog izljeva opakosti, primajte s blagošću riječ posađenu u vas i sposobnu spasiti vam život.
22 Već, budite promicatelji riječi, a ne samo slušatelji koji varaju sami sebe.
23 Naime, ako netko sluša riječ i ne ostvaruje ju, on sliči čovjeku koji promatra u zrcalu lice koje ima od rođenja:
24 osmotrio je sebe, pošao, i odmah zaboravio čemu je sličio.
25 Ali, onaj koji je nagnut nad jedan savršeni zakon, onaj o slobodi, i prionuo uz njega, ne kao rasijani slušatelj, već kao djelatni promicatelj, taj će naći sreću u onome što će ostvarivati.
26 Ako se netko drži vjernikom, a da ne drži svoj jezik na uzi, već varajući samog sebe, prazna je njegova vjeroispovijed.
27 Čista vjeroispovijed i bez mrlje pred Bogom Ocem, evo je: posjećivati siročad i udovice u njihovoj nevolji; čuvati sebe svijeta da se ne uprlja.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.