10. poglavlje
1 Slušajte riječ što ju GOSPOD izgovara nad vama, ljudi Izraelovi!
2 Ovako govori GOSPOD: Ne prilagođavajte se običajima pogana! Pred znakovima s neba, ne puštajte se opteretiti! To su pogani koji se puštaju opteretiti njima;
3 jer su načela pogana besmislena. Drvo posječeno u šumi, obrađeno pilom od umjetnika,
4 ukrašeno srebrom i zlatom, čavlima i čekićem, učršćuje se da se ne može potresati.
5 Ti idoli su kao strašilo u polju krastavaca; oni ne govore; treba ih nositi, jer oni ne mogu hodati. Nemajte nikakvog straha: oni nisu škodljivi, ali oni vam više ne mogu biti korisni.
6 Kao ti, nema nikog, GOSPODE! Ti si velik i veliko je ime tvoje po svojim podvizima.
7 Tko te se ne bi plašio, kralju pogana? Tebi to pripada. Između svih mudraca pogana i u svim kraljevstvima, nema nikog kao ti.
8 Svi, bez izuzetka, oglupljuju i gube smisao. Oblikovan besmislenostima stiže se onamo.
9 Idoli su samo istanjeno srebro, uvezeno iz Tarzisa, zlato iz Ufaza, obrađeno od umjetnika i livaca, odjeven ljubičastim grimizom i crvenim purpurom. To su sve samo djela znalaca.
10 Ali, GOSPOD Bog je istina, on je Bog živi, kralj zauvijek. Kad se on razljuti, zemlja podrhtava, a pogani ne mogu podnijeti njegov gnjev.
11 Evo što ćete vi njima reći: Bogovi koji nisu načinili nebo i zemlju moraju nestati sa zemlje, ispod neba.
12 Onaj koji načini zemlju svojom snagom, tko uspostavi svijet svojom mudrošću, i tko, svojom pameću, razastrije nebesa,
13 pošto nagomilava bujne vode u nebesima, podiže velike oblake s krajeva zemlje, podstiče kišu munjama, pušta vjetrove iz svojih kovčega;
14 svaki čovjek ostaje glup, smeten, svaki livac se postidi svojeg idola: njegovi su kipovi lažni, nema duha u njima;
15 to su besmislenosti, predmeti neslanih šala: kad im dođe položiti račun oni će propasti.
16 Nije li takav Tal Jakovljev: on, to je stvoritelj svega; a Izrael je pleme njegove baštine; GOSPOD, svemogući njegovo je ime.
17 Prikupi na zemlji svoje zavežljaje, ti koji si opsjednut!
18 Jer, ovako govori GOSPOD: Ovog puta ja ću izbaciti stanovnike zemlje, brižljivo ih stežući da ne bi izmakli.
19 Jadan ja! Koja nevolja! Neizlječiva je moja rana! Ja velim: ondje je moje zlo i moram ga podnijeti.
20 Moj je šator opustošen, svi su njegovi konopi počupani. Djece moje i stada mog nema više! Nikog više za moj šator podignuti, za moj tabor uspraviti!
21 Pastiri su poživinčili: oni ne traže GOSPODA. Zato su neupućeni i sve je stado zapušteno.
22 GOSPODE, ja to znam, čovjek nije gospodar putu svom, hodočasnik ne usmjerava sam svoj hod.
24 Ukori me, GOSPODE; ali s mjerom, a ne s gnjevom, jer ti ćeš me uništiti.
25 Raspi svoju srdžbu na narode koji te ne priznaju, na narode koji ne zazivaju tvoje ime; jer, proždire se Jakov, proždire, dokončava, pustoši njegov posjed.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.