12. poglavlje
1 Ti, GOSPODE, ti si prave dan! Ali ja ipak hoću žaliti se protiv tebe. Da, ja hoću raspraviti s tobom o nekim slučajevima. Zašto poduzeća krivaca uspijevaju? Zašto podle izdajice žive ugodno?
2 Ti ih posadiš, oni se ukorijene i idu sve do dospijevanja ploda. Ti si blizu njihovim ustima i daleko od njihovog srca.
3 Ti, GOSPODE, ti me poznaješ, ti me vidiš i istražuješ moje misli: one su s tobom. Odvoji zle kao ovce za klaonicu! Sačuvaj ih za klanje!
4 Do kada će zemlja biti u žalosti i suha trava po svim poljima? Sve živo propada zbog zloće njenih stanovnika, onih koji govore: ” On ne vidi putova naših! “
5 Ako se ti utrkuješ s pješacima i oni te zamaraju, kako možeš ući u trku s konjima. Ako ti treba jedna zemlja u miru za biti razuvjeren, što ćeš učiniti u džungli Jordana?
6 čak i tvoja braća, članovi tvoje obitelji, da, oni iza tvojih leđa sazivaju gomilu ljudi. Ne pouzdavaj se u njih kad ti govore ljubazno.
7 Ja napuštam svoju kuću, ja odbacujem svoju baštinu; onu koju sam milovao, izručio sam je hrpi svojih neprijatelja.
8 Moja je baština postala za mene kao jedan lav u šumi; on se oglašava protiv mene, tako ga ja ne volim više.
9 Je li to moja baština postala za mene jedna šarena ptica na koju nasrću grabežljivci odasvud? Hajde sakupite sve divlje zvijeri! Dovedite ih na gozbu!
10 Gomila pastira opustošila je moj vinograd, zgazila moje polje, od ovog čudesnog polja načinila jedno opustošenu pustinju.
11 Oni su ga pretvorili u pustoš; evo ga preda mnom, žalobnog, napuštenog. Cijela je zemlja ožalošćena, a nitko nije zabrinut.
12 Na svim stazama pustinjskim kreću se pustošnici. Jedan najamnički mač u najmu kod GOSPODA ždere s jednog na drugi kraj zemlje: nema više mira za nikoga.
13 Sije se pšenica, žanje se trnje; iscrpljuje se, a ne postiže ništa. Crvenite od onog što vam prispijeva, zbog žestoke srdžbe GOSPODOVE.
14 Ovako govori GOSPOD: Svi moji zločesti susjedi koji oštećuju baštinu koju sam ja dao svom narodu, Izraelu, ja ću ih iskorijeniti iz njihova tla; ja ću također iskorijeniti ljude Judine iz sred njih.
15 Ali, pošto ih ja budem iskorijenio, ja ću im se ponovo smilovati i dovest ću ih svakog njegovoj baštini, svakog u njegovu zemlju.
16 I ako oni zaista nauče ponašati se kao moj narod, prisežući prisegu preda mnom: ”živ je GOSPOD! “ kao što su načili moj narod prisezati prisegu po Baalu, tad će oni imati svoju kuću u sred mog pogana.
17 Ali, ne poslušaju li, ja ću konačno iskorijeniti taj narod do nestanka proročanstvo GOSPODOVO.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.