17. poglavlje
1 Grijeh je Judin zapisan jednim željeznim dlijetom, vrhom od dijamanta; on je urezan na ploči njihovog srca i na rogovima njihovih oltara.
2 Kao što oni govore o svojoj djeci, tako govore o svojim oltarima i svojim svetim stubovima pokraj uvijek zelenih drveta, na povišenim brdima.
3 Ti, privrženiče obreda na planini, u prirodi, tvoja bogatstva, sva tvoja blaga, ja ću izručiti pljačkanju, zbog grijeha visokih mjesta na cjelini tvoje teritorije.
4 Izvršit ćeš veliku ”predaju“, sam, udaljen s baštine koju sam ti ja dao. Podvrgavam neprijateljima tvojim u jednoj zemlji koju ti ne poznaješ, jer, vi ste izazvali da izbije vatra mojeg gnjeva; on plamti zauvijek.
5 Ovako govori GOSPOD: Proklet čovjek koji se pouzdaje u smrtnike: njegova živa sila je samo tijelo, njegovo srce se okreće od GOSPODA.
6 Jednak jednom grmu u stepi, on ne vidi dolaziti sreću; on pohodi polja lave pustinjske, jednu slanu zemlju, nenastanjivu.
7 Blagoslovljen, čovjek koji se pouzdaje u GOSPODA: GOSPOD postaje njegova sigurnost.
8 Jedan drvetu posađenom uz rub vode koje pušta svoje korijenje prema potoku, on ne ćuti dolazak vrućine, njegovo je lišće uvijek zeleno; godina ga suše ne zabrinjava, ono prestaje donositi ploda.
9 Podliji no što su njihove misli, nepopravljivi, tko ih može spoznati?
10 Ja, GOSPOD, koji ispituje misli, istražuje čuvstva, i dodjeljuje svakom prema njegovu držanju, prema plodu njegovih djela.
11 Jedna jarebica koja leže ono što nije snijela, takav je onaj koji nečasno stječe bogatstvo: usred njegova vijeka, njegovo ga imanje napušta, i na svom izmaku, on postaje istinska živina.
12 Jedan slavni prijestol gore od početka, takvo je mjesto našeg svetišta.
13 Nado Izraelova, GOSPODE, svi oni koji te napuštaju prekriveni su sramom oni koji se daljuju od mene osuđeni su, jer oni napuštaju izvor žive vode: GOSPODA.
14 Izliječi me, GOSPODE, i ja ću biti ozdravljen, spasi me i ja ću biti spašen, jer ti si moje ime slave.
15 Kažu mi: ” Gdje je dakle riječ GOSPODOVA? Nek' se ostvari! “
16 Ja, ja nisam pristajao uz tebe pospješujući nesreću, kobni dan, njega ja nisam poželio, ti, ti to znaš: ono što je izišlo iz mojih usta bilo je izraženo u tvojoj nazočnosti.
17 Ne opterećuj se mnome, ti, utočište moje u dan nesreće!
18 Nek' sramom budu prekriveni, progonitelji moji, a ne ja; nek' podlegnu oni, a ne ja! Dovedi nad njih dan nesreće, slomi ih dvostruko!
19 Ovako govori GOSPOD: Idi se postaviti uz velika vrata kroz koja ulaze i izlaze kraljevi Judini, potom na sva vrata Jeruzalema.
20 Ti ćeš im reći: Slušajte riječ GOSPODOVU:
21 Pazite dobro da ne nosite tovara u dane šabata i da ih ne pronosite kroz vrata jeruzalemska.
22 Ni izvan vaših kućnih vrata ne nosite tovara, ne obavljajte nikakva posla, već ćete svetim držati dan šabatski kako sam ja propisao očevima vašim
23 oni nisu poslušali, nisu napregnuli uši; oni su ukrutili šiju ne htijući ni slušati niti primiti poduku.
24 Ako vi, slušajte me dobro proročanstvo GOSPODOVO, ako, u dan šabata, vi izbjegnete pronositi tovare kroz vrata ovog grada, držeći svetim dan šabatski, izbjegavajući u taj dan obavljati bilo koji posao,
25 tad će ulaziti na vrata ovog grada sa svojim ministrima kraljevi koji će zauzimati prijestolje Davidovo, na kolima i konjima, oni, njihovi ministri, ljudi Judini, žitelji Jeruzalema; a ovaj grad ostat će nastanjen zauvijek.
26 Tad će dolaziti iz gradova Judinih, iz okolice Jeruzalema, zemlje Benjaminove, iz Nizije, s Planine, iz Negeva, oni koji donose holokauste, žrtve,milodare i tamjane, s onima koji donose žrtve zahvalnice u Kuću GOSPODOVU.
27 Ako me ne poslušate glede posvećivanja danu šabata izbjegavali nositi tovare i prolaziti vrata Jeruzalema u dana šabata, tada ću ja na njegovim vratima zapaliti jednu vatru koja će progutati lijepe kuće jeruzalemske i neće se ugasiti.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.