36. poglavlje
1 U četvrtoj godini Jojakima, sina Joziasova, kralja Jude, riječ koje evo, bi upućena Jeremiji od strane GOSPODOVE:
2 ” Pribavi sebi jedan svitak, i upiši unutra sve riječi koje sam ti ja uputio o Izraelu, Judi i svim poganima, od kada sam ti počeo govoriti u vrijeme Joziasovo sve do ovog dana.
3 Možda Judini ljudi budu osjetljivi na boli koje ja mislim njima dodijeliti, tako da, svaki se obrati od svojeg hrđavog ponašanja, da im ja mogu oprostiti njihove zločine i njihove grijehe. “
4 Jeremija pozva Baruha, sina Nerijavljeva, i ovaj upisa to u svitak, pod nadzorom Jeremijinim, sve riječi koje GOSPOD bijaše ovome uputio.
5 Potom Jeremija zaiska u Baruha: ” Ja imam jednu zapreku, ja ne mogu ići u Templ,
6 idi dakle ti sam u jedan dan posta i, u Templu, nasuprot mnoštvu izvedi čitanje svitka u koji si pisao, pod mojim nadzorom, riječi GOSPODOVE; obavi čitanje svim Judejcima koji budu došli iz svojih različitih gradova.
7 Moguće je da bi tad njihovo preklinjanje izbije pred GOSPODA i da se svatko obrati od svojeg hrđavog ponašanja, jer strašna je srdžba, gnjev što ga GOSPOD pokazuje glede tog pogana. “
8 Baruh, sin Nerijavljev, ispuni vjerno ono što mu prorok Jeremija bijaše tražio; on pročita, u Templu, iz knjige, riječi GOSPODOVE.
9 Pete godine Jojakimove, sina Joziasova, kralja Jude, u devetom mjesecu, sazvaše na jedan post pred GOSPODA sve ljude Jeruzalema i svih gradova Judeje koji dolažahu u Jeruzalem.
10 Tada Baruh pročita, iz knjige, riječi Jeremijine, u Templu, u dvorani Gemarijahuvljevoj, sina Šafanova, kancelara, u gornjem trijemu, na ulazu Novih vrata Templa; on obavi čitanje svem mnoštvu.
11 A Mikajehu, sin Gemarijahuvljev, sina šafanova, sasluša riječi GOSPODOVE takve kakve bijahu zapisane u knjizi.
12 On siđe u palaču, uđe u kancelarovu dvoranu; ondje bijaše držana sjednica svih ministara: kancelar Elišama,Elnatan, sin Akborov, Gemarijahu, sin Šafanov, Sedeciqs, sin Hananijahuvljev, i drugi ministri.
13 Mikajehu im priopći sve riječi koje bijaše čuo kad Baruh, sin Nerijavljev, obavljaše čitanje knjige mnoštvu.
14 Tada savjet ministara posla Jehudija, sina Netanijahuvljeva, sina šelemijahuvljeva, sina Kušijeva, k Baruhu da mu kaže: ”Donesi nam svitak koji si imao pred mnoštvom.“ Baruh, sin Nerijavljev, uze svitak i dođe k njima.
15 Oni mu rekoše: ”Sjedi i obavi nam čitanje ovog svitka! “ Baruh to izvrši.
16 Slušajući sve riječi, oni biše zah-vaćeni jednom zaraznom panikom. Konačno oni rekoše Baruhu: ” Mi nećemo propustiti priopćiti sve te riječi kralju.“
17 I oni mu zaiskaše: ” Ispričaj nam kako si ti zapisao sve te riječi pod njegovim nadzorom.“
18 Baruh im odgovori: ” On mi je kazivao osobno sve te riječi, dok sam ja njih upisivao tintom u knjigu.“
19 Ministri rekoše Baruhu: ” Idi, skrij se, i Jeremija također; nek' nitko ne zna gdje ste! “
20 Odloživši svitak u dvorani kancelara Elišama, oni uđoše kod kralja, u njegove osobne odaje, i oni ispričaše kralju sve što se bijaše dogodilo.
21 Tad kralj posla Jehudija potražiti svitak; ovaj ga ode uzeti u dvorani kancelara Elišama i obavi mu čitanje kralju i svim ministrima koji, stojeći, okruživahu kralja.
22 Kralj, on, bijaše sjedio u zimskom salonu - bijaše to deveti mjesec -, i vatra s jedne žeravnice gorješe pred njim.
23 Svaki put kad Jehudi bijaše pročitao tri ili četiri stubca, kralj ih odsijecaše jednim pisarskim perorezom i bacaše u vatru žeravnice, tako da sav svitak nestade u vatri žeravnice.
24 Oni ne biše obuzeti panikom, oni ne razderaše odjeću svoju, ni kralj niti itko od njegovih slugu koji saslušaše sve te riječi.
25 čak i kad Elnatan, Delajahu i Gemarijahu uznastojaše kod kralja spriječiti ga spaljivati svitak, ovaj ih ne slušaše,
26 i on dade zapovijed Jerahmeelu, princu kraljevske krvi, Serajahuu, sinu Azrielovu, i šelemijahuu, sinu Abdeelovu, da uhite kancelara Baruha i proroka Jeremiju; ali GOSPOD njih držaše skrivene.
27 Nakon što kralj bijaše spalio svitak koji sadržavaše riječi napisane po Baruhu, pod nadzorom Jeremijinim, riječ se Gospodova uputi Jeremiji:
28 ” Priskrbi sebi jedan drugi svitak i upiši u njega prvobitne riječi koje se nalaziše u prvom svitku spaljenom od Jojakima, kralja Jude.
29 A Jojakimu, kralju Jude, ti ćeš reći: Ovako govori GOSPOD: Ti si spalio taj svitak prigovarajući mi da je u njemu bilo napisano da će kralj Babilonije sigurno doći opustošiti ovu zemlju i učiniti da iz nje nestanu ljudi i zvijeri.
30 Eh dobro, ovako govori GOSPOD glede Jojakima, kralja Jude: Nikog neće biti za naslijediti ga na prijestolju Davidovom; njegov će lješ biti izložen vrućini dana i hladnoći noći;
31 ja ću bješnjeti protiv njega, njegovog potomstva, njegovih slugu, zbog njihovih zločina; i učinit ću da dođu na njih, na žitelje Jeruzalema i ljude Jude, sva velike nevolje o kojima sam im govorio, a da me oni nisu slušali.“
32 Jeremija si dakle priskrbi jedan drugi svitak i ponovo ga dade kancelaru Baruhu sinu Nerijahuvljevu; ovaj u njeg' upisa, pod nadzorom Jeremijinim, sve riječi iz knjige zapaljene od Jojakima, kralja Jude. I mnogo drugih sličnih riječi bi dodano.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.