8. poglavlje
1 U onaj čas proročanstvo GOSPODOVO izići će iz svojih grobova kosturi kraljeva i ministara Judinih, svećenika i proroka i žitelja Jeruzalema.
2 Izložit će se suncu, mjesecu i vojsci nebeskoj koje bijahu voljeli, služili, slijedili, pitali za savjet, i pred kojima se bijahu klanjali; ti kosturi neće biti prikupljeni da budu sahranjeni, oni će postati gnojivo na tlu.
3 Sve ostalo, preživjeli iz te loše rase, pretpostavit će smrt životu, oni koji budu preživjeli u svim tim mjestima kamo ih budem rasuo proročanstvo GOSPODOVO.
4 Ti ćeš im reći: Ovako govori GOSPOD: Onaj koji padne, ne diže li se? Onaj koji se okrene, ne vraća li se?
5 Zašto se dakle ovaj narod, Jeru zalem, okreće produžavajući beskrajno svoje otpadništvo? Oni se uporno drže svojih obmana, oni se odbijaju vratiti.
6 Ja sam pažljivo slušao: njihovi su govori nepostojani. Ni jednog jedinog odricanja od svoje zloće govoreći: ” što sam to učinio!“ Svatko se okreće svojoj navici, kao kakav konj raspaljen bojem.
7 čak i roda u zraku poznaje vrijeme svojih selidbi. Grlica, lastavica i drozd ne propuštaju čas povratka. Ali, moj narod ne vodi računa o redu uspostavljenom od GOSPODA.
8 Kako vi možete reći: ”Mi smo mudri, jer zakon GOSPODOV nam je na raspolaganju.“ Da, ali on je postao jedan lažni zakon pod dlijetom lažljivcem pisarevim.
9 Mudraci su smeteni, oni se stropoštavaju, oni su uhvaćeni; oni preziru riječ GOSPODOVU: u čemu se oni mogu nazvati znalcima?
10 Eh dobro! Ja dajem njihove žene drugima, njihova polja onima koji će ih se domoći. Jer svi, mali i veliki, lakomi su na dobitak; svi, proroci i svećenici, imaju lažno držanje.
11 Oni su dobrano brzo zacijelili užas mojem narodu govoreći: ”Sve ide dobro! sve ide dobro!“ A, ništa ne ide dobro.
12 Oni su smušeni jer su počinili užase, ali oni neće pocrvenjeti; oni nemaju svijesti o svojem beščašću. Eh dobro! oni će se srušiti kao i svi drugi; kad im bude trebalo osvjedočiti se, izgubit će se, reče GOSPOD.
13 Ja sam odlučio završiti s njima proročanstvo GOSPODOVO, nema grožđa na lozi! Nema smokve na stablu! Lišće je uvenulo. Ja ih dajem onima koji će ih nadmašiti.
14 Zašto ostajemo nepokretni? Okupite se! Uđimo u utvrde i ne mičimo se više, jer GOSPOD naš Bog nas sprječava micati se, on nam daje piti zatrovanu vodu. Da, mi smo grješni spram GOSPODA.
15 Očekivasmo zdravlje, ali ničeg dobrog, času kad bismo ozdravili, ali strah nam nadođe.
16 Od Dana se čuju frktati njihovi konji; u buci hrzanja njihovih pomamnih pastuha, sva zemlja podrhtava. Oni dolaze prožderati zemlju i njenu popudbinu, grad i njegove žitelje.
17 Ja puštam na vas guje, zmije nepopustljive krotitelju: one će vas ujedati proročanstvo GOSPODOVO.
18 Moja je pečal bez lijeka, svo je moje biće u propadanju.
19 čuje se dozivanja očajnika iz mog pogana iz jedne daleke zemlje. NA Sionu nema li GOSPODA? Njegov kralj nije li kod njega? ” Zašto me vrijeđaju svojim idolima, svojim besmislenostima koja dolaze s drugog mjesta?“
20 žetva je svršena, ljeto je prošlo a, za nas, još uvijek nema spasa!
21 Zbog užasa mojeg pogana, ja sam slomljen. Ja sam u tmini; ožalošćenje me spopalo!
22 Nema li balzama u Galaadu, ni ljekara ondje? Zašto se ne vidi pomaljati se oporavak mojeg pogana?
23 Tko će promijeniti moju glavu u vodoskok, moje oči u izvor suza za oplakivati dan i noć žrtve mojeg pogana?
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.