18. poglavlje
1 Tad Bildad iz Šuaha uze riječ i reče;
2 Do kad ćete se vi ustezati da Razmislite, i po tom uzet ćemo riječ.
3 Zašto dopustiti da nas se smatra tupavima? Zašto bismo bili držani ogranirenima u vašim očima.
4 O ti koji razdireš sebe u svom gnjevu, treba li zbog tebe zemlja postati pusta i stijena napustiti svoje mjesto?
5 Da, svjetlost opakog će se ugasiti i plamen njegovog ognjišta prestat će plamtjeti.
6 Svjetlost će se smračiti pod šatorom njegovim i njegova svjetiljka iznad njega će se
7 Njegovi koraci, nekad krjepki, i on će posrtati u svojim vlastitim spletkama,
8 jer njegove noge ga bacaju u mrežu i on putuje na rešetkama.
9 Jedna će zamka njegu dograbiti jedan će se uzao dočepati njega.
10 Za njega se jedan konop krije na zemlji, jedan trap na njegovom putu.
11 Sa svih strana užasi ga plaše, on ih slijedi korak za korakom.
12 Glad će ga udariti u punoj snazi. Bijeda se drži uz njega,
13 ona će progutati poderotine njegove kože, i prvorođenac smrti progutat će njegove udove.
14 Istrgnut će ga iz sigurnosti njegovog šatora, i ti ćeš ga moći odvesti prema kralju užasa.
15 Ti ćeš moći nastanjivati šator koji nije njegov, prosut će se sumpor na njegovo
16 Dolje, njegovo će se korijenje sasušiti, gore, njegova krošnja bit će posječena.`
17 Sjećanje na njega izgubljeno je u zemlji, njegovo ime više ne postoji u gruntovnici.
18 Izgoni ga sa sa svjetlosti u tmine, proganja ga se iz svemira.
19 On nema ni rodoslova ni potomstva u svom narodu, ni jednog preživjelog u svom staništu.
20 Njegov udes preneražava Zapad, Istok je zahvaćen zbog tog užasom:
21 » Ne ostaje više ništa nego to od jazbina krijumčara: evo ga, tog mjesta gdje ne znaju
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.