2. poglavlje
1 dođe dan kad se sinovi Božji nađoše na prijemu Gospodovom. Protivnik dođe također među njima na prijem GOSPODOV.
2 GOSPOD reče Protivniku: » Otkud dolaziš ti?« » Bijah pregledati zemlju, odgovori on, i sređivati ondje stvari.«
3 A GOSPOD ga upita: » Jesi li zamijetio mog slugu Joba? Nema njemu ravna na zemlji. To je jedan pošten i pravičan čovjek koji se boji Boga i čuva se zla. On ustrajava u svom poštenju i uzalud je to što si me ti pobudio da ga uništim.«
4 Ali Protivnik uzvrati GOSPODU : »Koža za kožu! Sve što jedan čovjek posjeduje; on to daje za svoj život.
5 Ali, ispruži svoju ruku i dirni njegove kosti i meso njegovo. Ja se kladim da će te u lice prokleti! «
6 Tad GOSPOD reče Protivniku: » Nek' bude! On je u vlasti tvojoj; poštuj samo samo život njegov. «
7 I Protivnik napuštajući nazočnost GOSPODOVU, udari Joba, od tabana pa do vrha glave, jednom zloćudnom leprom.
8 Tad Job uze klipu za češati se i smjesti se na pepelište.
9 Njegova mu žena reče: » Hoćeš li ti ustrajati u svom poštenju? Prokuni Boga, i umri!«
10 On njoj reče: »Ti govoriš kao jedna luda. Mi prihvaćamo sreću kao jedan dar od Boga. A, nesreća, zašto nju također ne bismo prihvatili? « U svemu tome, Job ne zgriješi nikako usnama svojim.
11 Tri Jobova prijatelja doznaše za svu nesreću koja ga bijaše zadesila i dođoše svaki iz svog zavičaja. Elifaz iz Temana,Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše otići sažaliti se nad njim i utješiti ga.
12 Podigavši pogled oni ga izdaleko spaziše. Tad oni zajaukaše snažnim kricima. Svaki rastrga svoj ogrtač i bacaše oni u zrak prašinu koja ponovo padaše na njihove glave.
13 Oni ostadoše sjedjeti na zemlji s njim tijekom sedam dana i sedam noći. Ni jedan od njih ne reče ni riječi, jer bijahu vidjeli koliko bijaše velika njegova bol.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.