3. poglavlje
1 Najzad, Job otvori usta i prokle svoj dan. =Dijalog između Joba i njegovih prijatelja=
2 Job uze riječ i reče:
3 Nek' nestane dan kad bijah rođen i noć kad rekoše : » Jedan je čovjek bio začet! «
4 Taj dan, nek' tminama postane, nek' odozgo, Bog ga ne pozove, nek' ne zasvijetli nad njim nikakva svjetlost;
5 nek' ga zatraže natrag tmina i sjena smrti, nek' nad njim bude jedan oblak, nek' užasavaju pomračenja!
6 Te noći, nek' se tama nje dočepa, nek' se ne pridruži krugu dana godine, nek' ne uđe u zbroj mjeseca!
7 Da, ta noć , nek' bude neplodna, nek' nikakav krik radosti ne prodre njom;
8 nek' ju prokunu proklinjači dana, oni koji se spremaju probuditi Neiskrenog;
9 nek' se pomrače zvijezde od njenog svitanja, nek' se nada svjetlosti a ništa! Nek' ne vidi zjenica zore!
10 Jer, ona nije zatvorila vrata trbuha gdje ja bijah, što nije uklonila muku mojim očima.
11 Zašto nisam umro u utrobi? Jedva izišao iz trbuha ne bijah izdahnuo.
12 Zašto dakle dva koljena su me prihvatila, zašto imadoh dvije dojke za sisati.
13 Unaprijed, ležeći, bio bih u miru, usnuo, ja bih tada uživao odmor,
14 s kraljevima i savjetnicima zemaljskim, onima koji za sebe nanovo grade iz ruševina,
15 ili bih bio s prinčevima koji čuvaju zlato, onima koji pretrpavaju srebrom svoje nastambe,
16 ili kao nedonošče iščeznuo ja ne bih ni postojao, kao djeca koja ne ugledaše svjetla.
17 Ondje, opaki su prestali njih ondje, nalaze spokoj iscrpljene
18 Zatvorenici, svi su zadovoljni, oni ne čuju glas stražara.
19 Mali i veliki, ondje, to je jedno, i rob je slobodan od svog
20 Zašto dati svjetlosti onome tko se muči, i život gnojavomeđ
21 Oni su u očekivanju smrti, a ona ne oni kopaju u potrazi za njom više no za blagom.
22 Oni bi bili poneseni radošću, oni bi bili u veselju da su našli
23 Zašto taj dar života čovjeku čija se cesta ukrade? I to je on kojeg Bog štitiše jednom
24 Za kruh ja imah samo svoje jecaje, oni se razuzdaše kao voda, moji urlici.
25 Užas koji me proganjaše, taj me i dohvatio, a ono od čega strijepih to mi se i
26 Za mene, ni spokoja, ni prekida, ni odmora. To je patnja što meni dolazi.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.