4. poglavlje
1 Tad Elifaz iz Temana uze
2 Stavi se jednom na kušnju, pogni se! Ali tko može proturječiti svojim riječima?
3 Ti si se učinio odgojiteljem znao si vratiti snagu u ruke
4 Tvoje su riječi uspravljale one koji padaše s nogu, ti si učvrščivao koljena koja su se povijala.
5 Nek' se to sad tebi dogodi, ti si taj koji se povija. Evo te bolesnog, to je ludilo.
6 Tvoja pobožnost ne bijaše li samo u tvom blagostanju, tvoja ufanja jesu li tvorila tvoje dobro ponašanje.
7 Podsjeti se: koji je nedužni ikad gdje se vidjelo pravedne ljude
8 Ja sam dobro vidio: orači kaljuga i sijači bijede njih iste žanju.
9 Pod disanjem Božjim oni u dahu njegovih nosnica oni su uništeni.
10 Rikanje lava, rika tigra; zubi labvića zagrizaju u prazno.
11 Gepard propada zbog neimanja plijena, mladi lavlji se raštrkuju.
12 Jedna riječ, kradomice, dođe k meni, moje uho joj je uhvatilo mrmorenje.
13 Kad se raziđoše noćne prikaze, kad jedna obamrlost zgazi ljude,
14 jedna me drhtavica strašna i zazveča svim mojim kostima:
15 jedan dah prođe mojim licem, naježi se dlaka na mojem tijelu.
16 On stajaše uspravno, ja ga ne Spektar ostade pred mojim očima. Tišina, po tome ja začuh jedan glas:
17 »Smrtniče da li bi ti mogao biti pravedniji i od Boga, čovjek bi li bio čistiji no njegov tvorač
18 Gledaj: njegove sluge, on njima ne vjeruje, u svojim anđelima on čak nađe
19 A stanovnici kuća od ilovače, oni koji se stropoštavaju u prašinu! Njih se zgazi kao gamad.
20 Od jutra do večeri oni bit će mrvljeni. A da se i ne pazi, oni će biti uništeni za uvijek.
21 Konopi njihovih šatora nisu li već Oni će umrijeti, zbog neimanja
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.