20. poglavlje
1 Tad Sofar iz Naama uze riječ
2 Evo čemu su me moje sumnje dovele i ova nestrpljivost koja me obuzima:
3 Ja čujem jednu poduku koja me ali moj mi razum šapuće jedan odgovor.
4 Ne znaš li ti da, oduvijek, od kada čovjek bi postavljen na zemlju,
5 likovanje opakih bi kratko? Radost bezbožnika trajala je samo jedan čas.
6 Kad se njegov stas dizaše do samog i njegova glava doticaše oblake,
7 kao i njegov izmet on nestade bez oni koji ga gledaše reći će: Gdje je on?
8 Kao jedan san on će odletjeti - tko će ga naći kad se stavio u bijeg kao jedna noćna prikaza?
9 Oko koje ga motriše neće ga više gledati, čak i njegovo boravište bit će izgubljeno iz vida.
10 Njegovi će sinovi morati obeštećivati siromašne, njegove će vlastite ruke
11 Njegove kosti prepune mladosti, ali ona će leći s njim u prašinu.
12 Pošto je zlo tako slatko u njegovim ustima nek' ga skriva pod jezikom svojim,
13 sladi se njime ne ližući ga i još ga čuva pod svojim nepcem,
14 njegova hrana trune u njegovom drobu i postaje otrov od aspika.
15 Blago koje bijaše progutao, evo ga povraća: u njegovom trbuhu, Bog ga natjera
16 To je otrov od aspika koji bijaše sisao, jezik zmijin će ga ubiti.
17 On neće više ugledati potoka, rijeka, potoka meda i vrhnja.
18 On vraća ono što bijaše dobio i ne može ga progutati, što god mu njegove razmjene bijahu
19 Budući da bijaše zgazio i ostavio siromašne, što bijaše ukrao kuću umjesto da ju izgradi,
20 pošto se njegov trbuh nije znao zadovoljiti, on neće spasiti ni jedno od svojih blaga.
21 Ništa ne izmicaše njegovoj pohlepnosti, tako njegova sreća neće
22 Na vrhuncu obilja, nevolja će ga pograbiti, ruka svih jadnika oborit će se na njega.
23 On će upravo kljukati svoj trbuh kad Bog bude razvezao nad njim svoju Ona će pljuštati nad njim kao kiša od hrane.
24 Pobjegne li željeznom oružju, luk brončani će ga probosti.
25 On iščupa strijelu, ona iziđe iz tijela njegovog, i čim šiljak napusti njegovu jetru užasi su nad njim.
26 Tmine se skrivaju u svim njegovim skrovištima, jedna vatra ih proždire koju ništa ne podjaruje, nevolja udara ono što se odupire u njegovom šatoru.
27 Nebesa otkrivaju njegov zločin, a zemlja se podiže protiv njega.
28 Bogatstva kuće njegove nestaju kao vode koje otječu u dan njegova gnjeva.
29 Evo ga, udes kojeg Bog čuva opakom čovjeku, dio baštine koji je Bog propisao
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.